Nova Evropa

društvo je vršilo kontrolu nad književnošću, ali ova kontrola imala je oblik slobodnog društvenog mmjenja, ı njena je snaša bila u njenoj unutrašnjoj osnovanosti, Sada, stranačka mnjenja, ako i misu službena, ipak imaju faktično obavezam karakter, jer ih Vlada pažljivo prati, ı odmah m daje snagu zvaničnih naredaba — »poštujući« društveno-stranačke organizacije!

Organizacija cenzure dobila je široke i mnogovrsne forme, te je svojim Rdještima čvrsto obuhvatila i književnost, vodeći istovremeno nad mjom budnu pasku s pomoću zvaničnih cenzurnih organa, stranačkih odbor4, ı društveno-literarnih ordanizacija, Ugušenje slobode i mezavisnosti umjelničkog stvaranja zamišljeno je i izvedeno brzo i svrsishodno, Boljševici nisu gubili vremena na suvišna razmišljanja, već su svoja rješenja bez oklijevanja izvršivali, Već u prvim mjesecima nakon zahvata vlasti, boljševici su otvorili pri Gosizdatu (državna naklada), pod predsjedništvom čuvenog pjesnika Valerija Brjusova, posebnu komisiju, koja Je odmah stavila do znanja svim piscima svoje mišljenje; a ovo je maravno bilo ujedno maredbom za sve one koji su htjeli nesamo stvarati nego i štampati svoje umotvorme. Komisija je zamolila pisce, da izbjegavaju u svojim umjetničkim djelima nepotrebne turgenjevljevske tradicije i slikanja u pozitivnom svijetlu »vlastelina, kapitalista, i drugih zastupnika pobijedjene klase«; njima se preporučivalo da pažljivo provode marksističku ideologiju, i da prikazuju osobito predstavnike proletarijata kao ljude odlučne, snažne, zauzete dsključivo klasno-stranačkim interesima a me lično-egojističnim osjećajima, U isto угјеше, uz prijateljsku pomoć »organizirane društvemosti«, cenzura Je VIšila pritisak ma savremene pisce i borila se sa piscima prošlosti, čiji se uticaj — ako ne na djela a ono na misli sovjetskih gradjanA4, nesamo pisaca, — osjećao dosta jasno. Zabranjena je prodaja, i izvadjena su iz lknjižnica, djela onih pisaca u kojima se nije provodila boljševička ideološija, mada oma još nije ni postojala u vrijeme pisanja tih knjis4a. A pod ovu je zabramu spadala sva stara i veći dio savremene književnosti, Pod parolama »interes4 mproletarijata«, i socijalizma, a naročito komunizma, nemilosrdno su uzimana iz promefa, i Vvećinom uništavana, sva djela prožeta »reakcijonarnim, religijoznim, nacijonalističkim, ili erotičnim temdencama«; a ovi Dojmovi dobijali su tako široko tumačenje da su u popis zabranjemih knjiga uvršteni bez iznimke svi ruski klasici, a od stranih Gete, Dante i, naravno, Sveto Pismo, kao i sva idealističko-filozofska literatura.

U svojoj uslužnosti prema Vladi, i u vjernosti stranačkom programu, iza zvaničnih cenzor4 nisu zaostajali ni dobrovoljni cenzori, često pisci koji su od umjetničke vrijednosti više cijenili ideološku čistotu, osobito ako je ova odgovarala zahtje-

462