Nova Evropa

zablude kritike, koja je zaboravila ma svete zavjete Кошиnizma. Prihvativši ovaj podstrek, Stranka je odista odmah pojačala pritisak ~rotiv neugodnih joj kritičara, raspaljujući energiju omladine koja se oduševljavala surovom borbom. Sovjetska Vlada odlučno poriče slobodu literarnog stvaranja zato, Što ne priznaje književnosti samostalnost, i kao glavnu njezinu zadaću i smisao smatra služenje interesima komunizma, Vjerne saveznike u ovom pravcu našla je muedju ekstremnim literarnim strujama, čiji su glavni predstavnici stupili u literaturu u teške dame radjanja Oktobarske Revolucije; oni su samo sebe držali za prave i jedine zastupnike revolucijonarne književnosti, a u svima drugima gledali su svoje neprijatelje, s kojima je borba bila njihova sveta dužnost. Inače je ova ekstremna omladina, u umjetničkom smislu, bila sasvim mesposobna, mrzeći svaku estetiku, kao »buržujsku predrasudu«, Principijelna borba se brzo pretvorila u policijsko proganjanje, a umjetnička kritika u detektivske izvide, nesamo stvaranja već i privatnog života. Kritički članci i bilješke više sad maliče malomještanskim prijavama punim laži, klevete, i podvaljivanja. Kad je ova borba Фозебја утћипас, 1 stvorila zagušljiivu atmosferu u kojoj је teško bilo nesamo stvarati nego i živiti, Vlada je odlučila dati joj orgamniziraniji karakter i staviti je, barem prividno, na idejne osnove, na sva odgovorna mjesta Slavnih urednika i kritičara pokušala је metnuti svoje povjerljive ljude; u Komunističkoj Akademiji, i u nekojim drugim višim školama (takozvani VUZIi) otvoreni su pravovremeno posebni stručni tečajevi za stranačke kandidate ma urednička i kritičarska mjesta, koji su baš u to doba (1927) dali prvu grupu marksistički odgojenih apsolvenata. Otvorivši takozvane »slobodne diskusije«, Ovi kandidati su zauzeli za njih ispražnjena mjesta, Ali ova ratoborna omladina nije se zadovoljila time da su »stari« morali otići sa nadležnih тајезја, пебо je odlučila da im uopće onemogući svaki literarni rad; nesamo da su odbijali njihove rukopise, nego su i poduzimali sve da ih kompromituju u društveno-političkom smislu, Izradjem je precizan program, sa tako stroSšim zahtjevima da im Sotovo niko mije mogao udovoljiti. Stranka je odlTučila da jedmim udarcem do kraja uništi i najmanje tragove individualnosti i nezavisnosti, pa je prvim i glavnim zahtjevom stavila: vjernost stranačkom programu u svem njegovu opsegu. Starim, zaslužnim, i za Stranku i za književnost, kritičarima prebacivalo se odstupanje od »generalne linije« stranačke politike, mlaka odamost njezinu radu, medovoljno čvrste veze sa društvenošću, pripadnost po rodjenju prijašnjoj buržoaziji, te po tome i neizbježno duhovno neprijateljstvo prema boljševizmu; prebacivalo se čak i idealizam, koji je imao da skrha vrat gotovo svima koji su se srećno odbranili od svih drugih

464