Nova Evropa

Еттупја, јег је idealizam — ч гахпот чјерепи — svojstvem radu svih onih kritičara koji nisu zaboravili da u osmovama umjetnosti ipak leži pojam ljepote, Kao jedan od prvih nastradao je, i svrgnut je sa stolice urednika i kritičara, Ministar Prosvjete (Narkompros) A. V, Lunačarskij, a pored njega i svi najpoznatiji kritičari, počevši od »idealiste« Grosmana (L, P, Grossmann), »boljševizovana« sveučilišnog profesora slavnog P. N. Sakulina, istaknutog marksiste Lvova-Rogačevskog, starih članova ЗУапке УМ, Ројопзкоб, А. Могопзков (ргобпапоб ч Sibiriju), pa до »stvorenih revolucijom« B. Ajhenbauma, J. Таипјапоуа, В. ЗЕјоузкоб, da i ne govorimo o bezbroju drugih, manje poznatih.

Oslobodivši se »starih«, omladina je veselo slavila pobjedu; ali se ipak nije smirila, U logoru pobjednika razvila se žučna uzajamna borba, jer ova mladjarija nije bila sposobna za pozitivan stvaralački rad; a preveć je »policijski« shvatila svoju kritičarsku dužnost, za koji je posao imala već potrebno iskustvo, Medjusobom su se borili istim prokušanim metodama i sredstvima; prijave, laži, klevete, postale su omiljenom formom ovakova književno-kritičarskog rada ove omladine, koja većinom nije ni bila wnutarnjim vezama vezana za književnost, došavši iz drugih razloć4 u literaturu, gdje se nije dušo zadržavala. Tako se sada kritikom mije bavio onaj koji je osjećao volju k stvaranju i žar nadahnuća, već onaj koji je htio — pod velom idejnosti — bilo popraviti svoje materijalne poslove bilo učvrstiti svoju pokolebanu društveno-političku poziciju. S tugom je rekao Jedan od istaknutih boljševika: »Naši kritičari često se rekrutuju iz redova nesrećnik4 koji su skrahirali na društvenu polju.,,« Ali ni unutrašnja medjusobna borba mije oslabila njihove mržnje prema piscima, čiji su i profesijonalni i privatni Život budno pratili. Književnici su morali služiti Stranci, a uslijed toga što se stranačka politika, počevši od NEP-a, neprekidno mijenjala, kritičarevo gledište postalo je jedmom ођаveznom mjerom, koja je rješavala sudbinu i djela i pisca, Taj neizdržljiv položaj, to nezapamćeno opadanje morala, koje je kritiku pretvaralo od čuvara velikih tradicija u njihova rušitelja, izazvalo je strašnu uzbunu pisaca; izgubivši le pod nočćama, lišeni duhovne slobode, izloženi udarcima nesavjesne kritike, pisci su počeli protestovafi protiv ovakova literarnog terora. Poznata svojom odanošću Sovjetskoj Vlasti, pjesnikinja Marijeta Šagdinjan javno je rekla, da Sovjetska Vlada vodi pisce na užetu, sasvim zaularivši njihovo stvaranje, Čuveni proglas sovjetskih pisaca Evropi (1927) bio je pravom labudjom pjesmom; ali, nažalost, tamo nije naišao ma razumijevanje,

Sovjetska Vlada je proteste pisaca brzo ugušila, i cijelo pitanje o položaju književnosti i o općim prilikama za stvaranje svela je i pretvorila u problem kritike, davši mu izrazito princi--

465