Nova Evropa

Pbojoj ni dosad ne nadjoše hraj, a čarobnijom od ihoje goishe Pafedrale. Pa i jezerce u njoj — na suvijeflu bablje tamni baršun protban srmom od zlata i srebra. I u ovoj su hrajini izmješani Pboatolici i pravoslavni, pa nigdje slavnijih Božićđ: provode ih jedni a drugih, a medju blagdanima pohadjaju se rodbina i prijatelji. Tada i nastanu prave gozbe, jer suafho želi nadmaši domaćina u bog je bio na slavi. A manastire i ne spominjem: »U manastir bad hoćeš, a iz nješa bad te puste!« davna je riječ.

Letim nad ljubljenom rijebom, u hojoj se praćkaju srebrnaste pasirve sa zlatnim i crvenim zvjezdicama, fe valjda najsladje na svijetu, i gdje hlopoću mlinovi a guste vrbe bacaju divofni zelenbasti ofsjev na nježnu plavef. Do Cetine su dva polja, Hrvatačho i Sinjsbo, oba s prostranim livadama i zlatnim blasjem plodna, s mnogo gojne sfohe i vilovitih honjd na kojima se utrbuju momci a poneha djevojka stojeći im na golom hrptu pjevajući veze.

U cijelom dalmafinsbom Zagorju seljaci drže i magarad, ali зато 2010 da na njima doljeraju drva i brašno iz mlina. Po boji dječaP, radi smijeha, i uzjaše; ali da bi na magare uzjašio odrastao čovjeb ili momče, nihada nisam vidio. To mu se godi sramofa, pa abo nema Ponja sedleniho, voli pješice. Taho isto пе uprti se, niti babav feref na glavi nosi Као žensho, jer mu fo brani djedovshi ponos. Abo je sada, u blizini varošicd i gradićđ, fvornicd i rudnihđ, ponešto drukčije, fo više nisu ni gradjani ni seljaci, jer odbaciše i narodnu nošnju i narodne običaje. Tima pravi seljaci, što ih zemlja hrani, nadijevaju imena Боја nisu za štampu.

U Sinju je suabe godine nadaleho poznato junačho natjecanje, bad s brzih honjdđ po izbor momci, u sfarinshim i sjajnim vifešbim odorama, gadjaju Popljem »albu«, a narod uzbudjen frepti u očebivanju home će junahu zahitii dobifničho boplje. Od prije neholiho godindđ srca ovog ponosnoš naroda nemirno biju, samo nešto sporije, i radi običnih utfrhđ na vilovitim sinjsbim Pbonjima. Mo, možda su počeli da trepte i had su borbe za prvensfvo u nogomelu, uprhos dujema fvurdjavama зренћ патодтћ изротепа, Њоје podigoše u doba had se borilo za slavu i slobodu Ofadžbine ...

A mnogo, mnogo dalje, sa groždjem rodnoga, strmog Borinovca, može se vidjeti i Polje Imotsho, ništa od Sinjshog manje, iaho jedan dio pripada nehadanjoj Hercegovini. Kao i po drugim

582