Nova Evropa

табу о, školu i nauku, filozofiju, klasike, teologiju, njeđovali su i umjetnosti, Za svoja rezbarska djela morali su savladavati grdne poteškoće, siromašni, skupo plaćajući potrebiti materijal, dobavljajući Sa iz tudjine, Ali iz ljubavi za napretkom ı svem su se pregarali I nesamo klasičnom i filozofskom kulturom, već su se bavili i medicinom, 6eometrijom, računstvom, rezbarstvom, slikarstvom na platnu, staklu, dasci, na zidu; graditeljstvom. бтадјепјет novih огбшја, бјахђот, бјахђеб! парјеуе ха koral, pjevanje, glasovir, i t, d,, Svim ovim htjeli su i narod oplemenjivati; te tudjincima Jasno pokazati da oni nisu »schiavoni« već pokoljenje umjetnosti divne, mudrosti, i znanosti.

Djelo dalmatinskog franjevca Vojkovića u Veroni i danas je uzor lijepe umjetnosti: izradjeni kor u drvu. Franjevac Nakić je izgradio do 500 orgulja prvorazredne ondašnje vrijednosti. Bavili su se i urarstvom radeći nove satove. Ljekarna je slabo bilo u Dalmaciji, a liječnika vrlo malo, a što Je ı bilo, prilično loših; tako su se franjevci bavili liječenjem, i lijekove pisali, i liker pravili, U liječenju na veliki glas bijaše izašao franjevac Ivan iz Splita. Prvu hrvatsku aritmetiku napisao je Гапјеуас Zoričić, Pohadjajući visoke talijanske škole, uz razne nauke bavili su se i književnošću i narodnom pjesmom. Nije jedini fra, Andrija Kačić-Miošić, najveći narodni pjesnik, dao narodu svoju »Pismaricu i korabljicu«, već su i drugi objelodanjivali svoja djela; a mnogi vrijedni rukopisi ostali su po arhivima, jer se nisu mogli objelodaniti, Preteča Kačićev bio je narodni mučenik fra, Filip Grabovac iz Vrlike, koji je umro u talijanskim najstrašnijim svijeta tamnicama [»sotto i piombi«], jer se usudio slaviti hrvatski narod objelodanivši svoj: »Cvit razšovora« i »Historiju maroda iliričkoća ili arvackoga«. Gjurinić objelodanjuje: »Slovnicu slavenskoj mladeži iliričkoj«; Šitović: »Slovniou Hrvatsko latinsku«. Jurinović, takodjer franjevac, napisao je slovnice latinsku, hrvatsku, talijansku, за glagoljicom i ćirilicom ma kraju. Isti objelodanjuje rječnike latinski, hrvatski, i talijanski, u tri sveska. Nije nam spominjati imena drudših pisaca radnika franjevaca kao: Babića, Kneževića, Banovca, Matića, Vladimirovića, Vinjalića i drugih; već dosta да uzevši u obzir otpore i krvave ratove 18. vijeka koje nam i naša narodna pjesma ovako ubojito opjevava:

»S krvi ručak a s krvi večera, Svak krvave žvače хајобаје Krvavim se rukam umivamo« ,.

— mpojmimo koliko je snažno bilo i kulturno djelovanje franjevaca medju svojim narodom. Što hrvatska književnost nije usnula, ili barem zakržljala kroz 18, vijek, hvala budi franjevcima, — oni su je spasli.

668.