Nova Evropa

Ovu snažno razvijenu djelatnost franjevaca па ргозујефтота polju kroz XVIII vijek ometoše i opet bune, bezvladje i ratovi od đodine 1805 do 1814, koji su vezani uz napoleonsko doba u Da!maciji, kako ćemo još vidjeti,

Dakle, nakon mira u Požunu {1805), Austrija se morala povući iz Dalmacije i predati je Francuzima, 1 franjevci, i narod općenito, Hrvati i Srbi u Dalmaciji, bili su protiv Francuza, a mimo svih duhom snažni i učeni franjevac Dorotić. Kad je Dandolo, upravnik Dalmacije, pozvao Dorotića preda se, makar da je ovaj znao što mu Francuzi žele, uzdajući se u svoju Sposobnost, odvažio se i stupio je pred Dandola. I dva se kivna dušmanina pogledaše u oči, Diplomat Dandđolo, lukavo zatomliujuć svoju žuč protiv Dorotića, slatkim besjedama htio je predobiti ga neka bi pošao u Milan, Dorotić, uman, rado pristade na medene besjede Dandolove, hineći kao da ne bi razumio da ga Dandolo u Milan vabi da mu vješala sude; tek je zamolio lukavoga Dandola, nek mu dozvoli da se povrati kući dok nekoje domaće hitne poslove uredi, a tada će on mahom glavom u Milan poći, Dandolo pristade, Kađ se Dorotić kući povratio i svoje službene posle obavio, mješte u Milan pobježe na Vis. U Sumartinu na Braču krio se u jednoj pećini imajući za drufa zmiju šarulju. Krio se je kojekuda: u Zaostrogšu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, i Malti, Kad je Dandolo razumio kako ва je Dorotić nasamario, od pustoša pobjesnio bijesa, te udari na fratrovu flavu krvavu ucjenu, mrtva il živa, 100 (stotinu) zlatnih cekina, i darovš u posjedima i čim bi mogao. Dandolo je uzalud prijetio, Dorotić je bio daleko od Dandolove osvete, radeći i sve sile ulažući za slobodu i ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom,

Francuzi, znajući koliko su im franjevci protivni, pratili su svaki njihov mig, držeći ih pod oštrom paskom i najstrožim zakonima, i svaku im slobodu stežuć, Kad su — godine 1806 na 10, prosinca — imali svoj domaći sastanak, u Karinu, guverner Žadra pošalje serdara Jankovića sa stotinu pandura nek čuje i vidi što će fratri raditi,

Ali nesamo da franjevci bijahu protivnici Framcuz4, već i sav narod od Zrmanje do Neretve, kuda se prostirale franjevačke župe, a ovima se prikloniše i dalmatinski gradovi, otoci, kao i Boka Kotorska, Otoke: Brač, Hvar, Korčulu, i Boku Kotorsku, pobuniše Rusi, jer su uvjereni bili da 1806 neće zagaziti u rat s Turcima, Ruski podadmiral Senjavin smatrao je shodnim zauzeti tri spomenuta otoka, da bi blokirao francusku obalu u Dalmaciji, Kako je Senjavin uspio protiv Francuza na Korčuli i tamo ostavio tisuću-devetnaest vojnika, došlo je do bitke na moru izmedju Rus4 i Francuza kod Brača, Bitka je trajala tri sata, i Rusi izvojštiše pobjedu. Rusi 4. lipnja 1807 iskrcaše na Stobreču oko hiljadu ljudi, težaka sa otokA4 Brača i Šolte, Crnogoraca i Bokelja, te pobuniše Poljičane, a zatim

669