Nova Evropa

i kako prožima čovjeka? Smije li se — ako se na primjer ne zna ništa bolje — uopće postaviti tvrdnja da je svijet, čovjek, i riječ, (jer sve too po mom mišljenju ima posla s duhom) samo prazna ljuska ili prazan šum, a duh se u toj praznini vrpolji kao piškor u loncu?« — Čini se, da se tako može spekulirati samo onda kad čovjek sam ništa dublje realno ne vidi i ne doživljava, пебо зе samo oslanja na ono što su drugi rekli i opazili, Varijacije i permutacije i takovih misli mogu biti vrlo bosate. Ali ako neko uime takova teoretski apstrakinog i matematski mehaničkog mišljenja spočitava tu istu misaonu metodu pjesniku koji tolikim svojim djelima dokazuje da sve oko sebe doživljava u samim živim slikama, tad ga opravdava jedino io što nije načistu o pojmovima kojima operira,

O naturalizmu, sličnom Nazorovu, Sovorio Je Jasno sam Gete, On je rekao, da umjetnik svojim gledanjem otkriva više zakone prirode, koje bez umjetnika ne bi modao niko druši otkriti, Više nego ičdje otkriva pjesnik u ljudskoj riječi. Ali umjetnik vidi živo biće od tijela i duha, a ne rastavlja jedno od drugoga, lješinu od života. Ekstremi: duh i materija, sa svim Боба у от izmedju njihovih krajnjih tačaka, postaju tek onda neobično zanimljivi. kad ih omjerimo o dvije druge opreke: formu i sadržaj. Tad nas doživljaj, ako ga u nama ima, upućuje na zaključak da i materija i duh imaju svoje raznolike torme i sadržine, te da treba izgraditi Jedan sasvim nov način gledamja da bi se moglo dublje prodrijeti u takove tajne. Gete je to počeo svojim prirodnjačkim spisima, ali 8a ljudi — i povodom stogodišnjice — nisu Fazumjeli. Nazor prinosi s obzirom na jezik takovu ispitivanju, što je Gete dao o prirodi. | nalaze se učeni ljudi koji ga upozoravaju da je zastranio! Tu se doista ne smije krzmatfi, da se sa raznih gledišta pokaže: ko ima pravo da poučava, a ko treba da sluša. Vratimo se zato Još malo otvorenom problemu, jer Je to-od opće koristi.

Pitanja se množe. Izmedju čovjeka i minerala postoje bezbrojni prelazi [bilje-i životinje), — izmedju duha i materije takodjer (životne manileslacije rasta, hranjenja, ritmova, metamorfoza; osjećanja, i t, d,). Kako su sve te razne stvari na raznim mjestima povezane, u kakovu su medjusobnom odnosu, zavisnosti? Sve se to izražava u oblicima i odnosima, te promjenama oblika i odnosa prema fizičkom svijetu. Na promjenama ljudskog lika vidimo radost i bol, šlad i prezasićenost, U ljudskom glasu, ko može, može osjetiti i čvrstoću i slabost, iskrenost i neiskrenost, mladost i starost, dobru ili zlu namjeru, i t. d.. Neko će slušati udarac čekića »klesara Angela«, pa će doživjeti slike na taj glas, koje će, doduše slikovito, ali istinito prikazati realnost oko tog udarca; drugome će to biti »>prazan šum«. [Ako je ljudski las prazan šum,“još više će biti fizikalno-akustički fenomen puko udaranje čekićem po kamenu.) Jedan će oživjeti i napi-

190