Nova Evropa

Kako je spasen Pariz, godine 1914.

».,. Horizont Je natmuren.., Horizont je pokriven crnim oblacima... Na horizontu se pomalja opasna bura ..,.«, i tome slično, — u svima kutovima Evrope čuli su se, decenijama pre Rata, ti jedni i isti monotoni pripevi, Prilikom medjunarodnih zvaničnih poseta, na velikim jesenjim manevrima na suhu i na moru, pri službenim pozdravima i odgovorima o narodnim ргаznicima:: vladaoci, kancelari, diplomati, i profžesijonalni državnici, svih »do zuba« naoružanih narod4, pevali su iz sved grla himnu miru, i — jednovremeno hrabrili svoje i savezničke narode: da se dobro spreme za skoru nepogodu.., Sulude klasične parole i formule: »Naoružani mir«, i »Si vis pacem para bellum«, bile su decenijama i decenijama neoborivi argumenti sa kojima su političari prinudjavali narodne izabranike da im odobravaju velike vojne kredite, pri čemu se gubilo s vida: da izmedju naoružanoč mira i oružanog sukoba postoji samo jedan korak, koji Se, na nesreću čovečansiva, često može i nevoljno učiniti,.,

Svi predratni odgovorni činioci, neosporno, nosili su na duši, i na dnu svoje savesti, veliki sirah i odvratnost prema ratu. Svi redom bili su svesni užasa i nedoglednih posledic4 jednog opšteg oružanog razračunavanja, Medjutim, isto onako kao duševno poremećeni lipovi Fjodora Dostojevskog, svi su oni po nekom nesavladljivom unutrašnjem nagonu, svi bez razlike, začikavali i sebe i svoj narod da što pre otpočnu tu »neizbežnu« oružanu borbu, A začikavali su se sa nepokolebljivim uverenjem, da sleduju »uzvišenom« osećaju svoje neprijatne dužnosti, Po njihovu fatalističkom uvjerenju, Providjenje je, mi manje ni više, namenilo bilo rat na izvršenje njima lično, i nikom drugome,.. A kad su jednom stisli na ivicu tog paklenog ambisa jedan drugog, u medjusobnoj trci, zbijeni zadnji redovi radoznale i neodgovorne mase, zatalasane žšovinističkim javnim mnjenjem i štampom, potiskivali su ih tako snažno napred da o povraćanju unazad ni sama pomisao nije više bila moguća, Na ivici, pak, ambisa, ne može se dugo izdržati; tu se vrlo brzo izgubi ravnoteža... Uostalom, odgovorni državnici zaraćenih stran4 bili bi nesumnjivo kudikamo energičniji u suzbijanju ratnog raspoloženja u svojoj zemlji, da nisu živeli u velikoj zabludi u pogledu trajanja opšteg oružanog sukoba, Ekonomisti i finansijeri svetskog autoriteta zastupali su, do Rata, još uvek ono netačno buržoasko gledište: da su zlatne poluge u bančinim podrumima, stokovi ljudske i stočne hrane u opštinskim koševima i narodnim hambarima, puni rafovi odela i obuće u vojnim stovarištima, bezbrojni sanduci puščane i topovske municije u barutnim magacinima, i — najzad — dobro игедјеп %еleznički transportni park, — da su to jedini znaci bogatstva i

153