Nova Evropa

ргегтепе, роКогепе, Зугбепо је 5 Prusijom, kao što je сугбепо s Austrijom, Ono što ste vi izgubili, to je ono što su dobik Sloveni i Rusija. To smo izgubili takodjer i mi, Francuzi, Talijani, Emglezi.« Zapravo, jedini nov elemenat, koji niče iz ove totalne smrti starih imperija i starih domovina, jeste, prema Drije La Rošelu, samostalni i snažni nastup Sloven4: »Jedina prava živuća snaga, koja je učinila rat potrebnim, bila je volja za oslobodjenjem Sloven4, Carstva, koja su držala okovane Slovene — kao Austrija, Nemačka, Rusija, Tarska, — sva su se mahom srušila pod ovom presijom, koja je ostala neodredjena i fajnom sve do konca Rata«, Isto to tvrdi i grof Sforca [u svojoj najnovijoj knjizi: »Braća n eprijate1ji«, 1933), kad kaže; »Rat od! 1914 1918) —- сео стек ве 10 jednogš dana uvideti —, bio je pre svega rat protivu Slovenstva, rat koji se završio prividnim ruskim porazom a stvarno pobedom Slovenstva .., Na koncu Rata, svi su Sloveni — bilo radi njihove izdržljivosti, bilo zaslugom njihovih prvaka, bilo nekim čudom, — postali nezavisni,« Do istih ideja, napokon, došao je i Guljelmo Ferero (u svojoj konferenciji koju je nedavna održao. u Brislu, v. »>Revue de 1 Universite de Bruxelles«, broj za Februar-Mart-April 1933), koji — pod tezom »Ruska Revolucija i ravnoteža u Evyropi« ističe, da Je ravnotežu u Evropi kroz celo XIX stoleće uglavnom održavala Rusija, Danas, posle Ruske Revolucije, kad se Rusija povukla iz Evrope, ta je ravnoteža izgubljena, i Evropa je pretrpela slom: »Mi danas znamo« — kaže Ferero — »da red i mir, odakle su proizišla sva čuda XIX stoleća, nisu bila naše delo, već gotovo besplatni dar koji su Nemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Sjedinjenim Državama Amerike, celome Zapadu, učinili poslednji masledmici Vizantije, jedno udaljeno polu-varvarsko carstvo, jedna oligarhija istočnih satrap4, koji su veličanstvom i sjajem maskirali pred svetom despotstvo, pod kojim je stenjalo sto milijona ljudi, Za celo jedno stoleće bio je civilizovani Zapad gostom na banketu opšte blagodeti i gotovo parazit careva, Ono Što je najteže, to je da sada, kad se bogati amfitrijon srušio i kad je iščezao sa svim svojim sjajem, večnom gostu preti smrt, Od petnaest godina naovamo, otkako carevi više ne darivaju Evropu nasušnim darom mira i reda, i u Evropi i u Aziji, nered i bojazan od rata ne prestaju пебо se svedj pojačavaju.,..« I onda se Ferero ironički pita: »Nisu li petrogradski carevi bili, dakle, jedini pravi šefovi Zapada, ie dosledno i pastiri čovečanstva? ,,,« Ali je Tisućudevet-sto-i-četrnaesta bila fatalna za sva stara carstva, pa i za rusko; ona je, uz propast starih domovin4A, koje su se bile razvile izmedju XVI i XIX stoleća, mnačila ujedno i vaskrs novih, snažnih i mladih slovenskih domovin4, Pa zato i nije bilo nimalo čudnovato, da je prvi udarac protivu starih domo-

403 .

II