Nova Evropa

koja nije imala toliko moralni koliko prvenstveno flilozošski i poučni karakter, pa nije puštala s vida ni zabavu ni razonodu čitaoca, dopuštajući sebi i dosta otvorenu erotiku, za koju ruski XVIII vijek gotovo nije znao. Čak su i teme kod ruskih neoklasika dijelom iste koje u staroj ruskoj propovijedi, Borbu propovjednika XVI stoljeća, protivu kindjurenja i lickanja, baš kao i protivu pijančenja, raskolništva, i nazadnjaštva, produžuju intermedije iz doba Petra Velikoga, Kantemir, i Lomonosov. Isto tako i napadaji na strast ruskih ljudi ka lovu, te običaj da se drži u tu svrhu mnogobrojne lovačke pse, prolaze kao crvena nit kroz čitav XVIII vijek, dostižući najveću snagu umjetničkogša izražaja u satirama Novikova i Krilova, da zatim predju i u XIX stoljeće, u poeme, romane, i pripovijetke, Gogolja (»Mrtve duše«J, Njekrasova, u romane Dostojevskoga; a otpočeo ih je mitropolit Danilo u prvoj polovici XVI stoljeća. Ni osnivač nove ruske literature, Puškin, nije izmakao uticaju ove tradicije, U protivnosti sa svojim rimskim uzorima [(Ovidom i Horacijem), on — u svom pjesničkome zavještaju »Spomeniku« — ne zasniva besmrinost svojih djela na njihovoj estetskoj već na etičkoj i socijalnoj vrijednosti, Ova je tendenca postala naročitom odlikom i naturalne škole — čijim je osnivačem bio, i protiv svoje volje, Gogolj, koja je sebi postavila za cilj baš izobličavanje svih man4 ruskoga života, a osobito režima i vladajućega staleža. Ovoj je školi, kako ie poznato, pripadao i Turgenjev, i nije on uzalud govorio o sebi 1 вуоте vremenu: »Svi smo mi izašli iz Gogoljeva „Šınjela'«. 1 on, u svojim romanima i pripovijetkama, postavio je sebi moralne ciljeve i htio da pronadje i pokaže na prvome mjestu bolesne i negativne pojave ruskoga društva; a na izbor ovih pojava bio je upućen od strane Puškina, Već je odavna zabilježeno od kritičara, da i muški i ženski tipovi glavnih romana Turgenjeva, uprkos njihovoj prirodnoj raznovrsnosti, polaze od Puškinova рата Апјебта 1 Табапе.

Kad je, naime, Puškin, ostavljajući napokon na miru Rusku Vladu, obratio svoj dar k proučavanju ruskoga društva, naišao je u njemu na jednu pojavu koja mu se učinila dostojnom pažnje; to je bio tip čovjeka, talentovana, naprednih pogleda (teško bi se moglo reći »načela«), koji je mnogo čitao, no koji pri svemu tom nije bio sposoban ni za kakav rad, te je provodio majbolje godine svoje mladosti bez službe, bez posla, u terevenikama, dvobojima, ljubavnim pustolovinama, razočaran u svemu, osjećajući se napokon bićem bez ikakve vrijednosti, svima tudj i posve suvišan, Uzroke pojave ovoga tipa Puškin je vidio u lošem odgoju u stranome duhu, koji je otudjivao ljude od njihova naroda, a naročito u nedostatku navike za rad, izazvanom uvjetima koje je stvaralo ropstvo kmetova i drugim prilikama u Rusiji onoga doba. Anjegin je poslužio Turgenjevu kao kula-svjetilja u traženju tipova nje6ove okoline, i on je u svim svojim glavnim

462

LL