Nova Evropa

djelima umjetnički prikazao od generacije do demeracije, ха бе-

frdeset godina sredine XIX vijeka, sve transformacije i vari~

jante ovoga tipa, koji je otkrio Puškin,

Dakle, kad sve ovo uzmemo u obzir, naći ćemo Ida је književni vidik Turgenjeva bio ograničen i uvjetima njegova Života, koji je uglavnom proveo u inostranstvu, i osobinama njegova karaktera, i propisima škole kojoj je pripadao a koja je zahtijevala od pisaca slikanje samo negativnih stran4 života, i hipnozom Puškinova genija, Ovim ipak ne mislimo umanjivatti značaj Turgenjeva, ni kao autora »Lovčevih zapisaka« i »Senilia«, ni kao tvorca čarobnih ženskih likova, pa čak ni kao prikazivača muških predstavnika ruskih imitelektualaca. Jer odista, idruštvena struja koju je on izabrao za predmet svoga posmatranja i proučavanja odigrala је обтошпи, upravo fatalnu, ulogu u Životu гизКкоба naroda, Blazirani ljenivac, dospodičić odvojen svojim офбојеш i obrazovanjem od svoga naroda, slabo obrazovan i mesposoban za тад, Код svoju duševnu prazninu i sebičnu razdraženost maskira геуоlucijonarnim idejama zapadnoda liberalizma, izgubivši bogatstvo ı spustivši se medju niže slojeve i u prostije krušove, nesamo da gubi navike i manire dobro odgojena čovjeka, već napušta i ostatke obrazovanosti, moralne čistote, humanosti, i postaje »deklasiranom lopužom«, kako to jednostavno i nezavijenmo za neke moskovske komesare kaže bivši boljševički diplomat Dmitrijevski, Ali, u svojoj suštini, i taj plemić i taj komesar jedno je i isto: i Jedan i drugi su nedonoščad loše primijenjene i usvojene evropske civilizacije, koja je od njih stvorila internacijonalce, odvojene od svoga naroda i njemu tudje; oni nisu stekli solidnoga znanja, nisu sposobni za rad, i stoga su postali fantasti, odali se razuzdanoj mašti, nepotrebni i suvišni ljudi, koji su u stanju da stvaraju jedino štetne zabune a me i pozitivme pokrete, Ovaj momenat deformacije kod političkoša varalice i nitkova, Turgenjev je takodjer uspio uočiti i ovaplotiti u tipu Gubareva {u romanu »Dim«), Umjetnik riječi, koji je u toku gotovo polovine vijeka pratio i stvaralački reprodukovao u svojim djelima društvenu bolest takvoga značaja, nesumnjivo zaslužuje potpuno priznanje kao pisac i književnik, kako od strane svakoga inteligentnoga čitaoca tako i od strane istraživača književnosti, istorije, i kulture, Samo, treba pritom biti načisto: da muški tipovi kod Turgenjeva nisu pravi predstavnici ruskih intelektualaca kakovi su živjeli u Rusiji i stvarali ruski život, nego da oni uglavnom predstavljaju pojedine više-manje пебанупе броуе 1 од таве гизКоба društva odvojene emigrantske krugove.

Dr, Vladimir Rozov.

463