Nova Evropa

prakse, mora ustupiti, jer zarobljava život; čovek ne sme ostati robom stroja, životnog mehanizma i relativizma, i život, stvara– O duh, etička ideja, smisao života, mora se podići da iznova poleti,

Češko mišljenje za vreme Svetskoša Rata jeste kaos, smesa starog pozitivizma, realizma, vere u razum; onda se opet javlja skepsa, relativna malodušnost, i opet vera u pobedu tehnike; a maročito se radja nova vera u život, oduševljenje, plemenita, požrtvovna borba. I, kako smo bili ostrvo u buri, zamislili smo se nad smislom svoga života, života narodnog, nad onim šta smo bili, šta treba da budemo, kuda idemo, Tip plemenitoša starosa racijonaliste bio Je prof, Fr. Drtina, koji je verovao u moć i. domet vaspitanja, koji je bio prožet oduševljenjem Komenskoša za bolju budućnost čovečanstva. Suvlji, materijalistički orijemtisan, prof. Fr, Krejči veruje takodje u neprestani razvoj, napredak osnovan na naučnoj spoznaji i njenoj moći. Najveći češki realist, plemenit racijonalist, jeste prof, Masarik, ujedno i velik socijalni i politički organizator i etički vodja. On je evolucijonistički pozitivist, koji uzima metodu Ogista Konta a psihologiju Hjuma. Ali, njeđćova ličnost je nešto više: on izdaje knjigu o samoubijstvu, bori se za istinu, za političko očišćenje, i propoveda odgovornost za postupke, dakle etiku karaktera, tražeći čoveka гпаХпоба, Чођтоба, зтеспоба, ! radinoća. A da čovek postane takav, mora imati program, mora 'da metodički, naučno, bude svestan svoga nastojanja, Dolazi Svetski Rat; i milost istorije i milost zemlje dopušta da dodju do izraza njegove sposobnosti vodje i organizatora, prošle kroz školu naučne metode i njezme discipline. I tako se nalaze u Masariku ova oba sastavna dela: racijonalizam pozitivističkog maučnos razuma, i u isto vreme vera u osobnog boga, — njegova filozofija je filozofija etike dela.

Masarikov učenik hoće da bude prot. E. Ra dl, a to hoće i teolote Hrom4 dka, Svojim filozofskim počecima, svojim kmjigama o biološkim teorijama razvoja, noetičkim pretpostavkama prirodoslovne spoznaje, priklanja se ovaj naturalističkom dinamizmu Drišova obeležja, koji za vreme Rata dopunjava pragmatičkim temdencijama i otklanjanjem od nemačkos kantovskogš racijonalizma, Posle Rata, kada su popustile strasti, naglašava 'odveć moć razuma i razumnog uredjenja sveta, postajući ujedmo strastvenim hrišćaninom, Uopšte, posle Svetskoća Rata nastaje nov perijod filozofskog mišljenja. Videlo se, da nauka i tehničko mišljenje ne vladaju životom medo su samo njegove sluge, život mora da govori sam sebi, Čovek razmišlja o smislu života. Šta je čovek? — Onaj čovek koji ljubi i ubija, stvara medjunarodne ugovore i pum je sažaljenja, a izaziva ratove; stvara kulturu, i umištava je, Kakve su patološke, a kakve zdrave težnje ljudskog bića pojedinačno i velikih individualnih ljudskih sku-

210