Nova Evropa

zacijama bivše Srbije i bivše Crne Gore. Nažalost, političke prilike koje su nastale, a koje smo napred u opštim potezima ocrtali, nisu dopustile da kod Hrvata sazre svest o onome što se istorijski desilo u tome pravcu. Pogrešno primenjeni centralizam, kako smo videli, a zatim autokratski režim, nisu dopustili da se zaboravi ono što je bilo, pa da se mirno postave osnove za novu organizaciju države, To je razumljivo i niko ne može bacati za to krivicu na narod i na široke slojeve, Ipak nam se čini potrebnim da se jednom već, bez strasti, uoče što jasnije novi momenti u situaciji, te da se mirno i logično prosudjuju stvari i postavi teza za diskusiju, jer nije mogućno da se baš naše pitanje, jedino na svetu, ne daje rešiti.

Naša volja iz pune svesnosti mora biti upravljena, u prvom redu, na održanje i jačanje celine, jer se samo u tome može videti sreća i napredak delova (krajeva, pokrajina, zemalja). Ali, delovi su nastali davno pre celine, i u dugom vremenu svogša trajanja oni su vezali srca naroda i izazvali prema sebi prisna i neizbrisiva osećanja: u njima su se razvile posebne duševnosti

i mentaliteti naroda, i — još više od toga — posebne tradicije, kultovi, i ideologije, pa se na kraju iskristalisale i posebne kulture, ili — bolje rečeno — posebni životni i kulturni osnovi.

Oni doduše ipak nose zajedničko jugoslovensko obeležje, jedinstvo više vrste, ali ovo nije primetno u svakom momentu sadašnjosti (doživljavanja), i nije Sa uvek potpuno svesna duša običnog pojedinca; zato se, pri prostornom provodjenju decentralizacije (teritorijalne podele države), pored uzimanja OsObitih obzira na ekonomske i Seograiske prilike, najveća važnost mora polagati i na spomenute razlike i posebnosti delova, pa u tom pravcu srodne delove treba i grupisati i od njih obrazovati posebne decentralisane jedinke,

U ovim jedinkama, koje će biti i uže ekonomske zajednice, narod bi imao dobiti mogućnosti i prilike, da svestrano i intimno razvije sve svoje duševne i vitalne snage, te da ih upotrebi i u pravcu opštih i u pravcu svojih bližih pokrajinskih interesa, Razvijajući se, bez dirigovanja, iz svog vlastitog kulturno-društvenoš i delomično istorijsko-tradicijoпајпоба osnova, delovi naroda došli bi na put pravosS razvitka, koji će se naravno uvek kretati u duhu državnog jedinstva. Posebne tradicije, u ovim kaotičnim strujanjima vremena, pokazuju kuda treba ići, da se ne skrene na stranputicu i da se održe uže moralne zajednice, Jer tradicija nije za to tu da se večno kod nje i oko nje. čuči, i da se samo obožava, već da se iz nje uhvati pravi put za rad i dalje razvijanje. iz svojih intimnih praosnovA, svi bi se delovi našeg naroda mogli da razviju u svim pravcima privatnog i javnog života, do svoje pune mođućnosti, bez lutanja, bez osećanja iznudjena delanja odozSeo, i bez ostajanja u očajnom stanju pasivnosti,

398

пи