Nova Evropa

Još 1909, on je pisao da je srpsko-bušarska solidarnost prvo, neophodno potrebno, jamstvo da će Srbija biti sačuvana od austrijskih iznenadjenja, Po njegovoj zamisli, jedan balkanski savez firebao je da spreči dalje prodiranje Austrije na Balkan; fatalno u prvi mah za Srbiju, to bi prodiranje bilo u daljim posledicama fatalno i za ostale balkanske države, Savez koji je u toku 1912 Milovanović zaključio s Bugarima, imao je za njeđa prvenstveno odbranben značaj, i bio je upravljen protiv Austrije,

Milovanović je ubrzo posle zaključenja srpsko-bugarskog saveza umro, i Pašić je ponovo došao za Ministra Spoljašnjih Poslova, On je bio taj koji je, u Jesen 1912, uveo Srbiju — zajedno s Bugarskom, Crnom Gorom, i Grčkom, — u rat s Turskom. Na prvi pogled moglo je izgledati, da Pašić menja Milovanovićevu politiku, i da odbranbeni savez protiv Austrije pretvara u napadni savez protiv Turske; pa kako je opasnost od Turske bila neposrednija za Bugarsku nego za Srbiju, to je moglo dalje izgledati, da je Pašić udario pravcem koji je više odgovarao buđarskim interesima nego srpskim, U stvari, Pašić, i onda kad je s Buđarima išao na lursku, nije zaboravljao Austriju, Balkanski Savez imao je za krajnji cilj da očisti Balkansko Poluostrvo od Turaka; ali, ako bi balkanski narodi u tome uspeli, Poluostrvo bi ubuduće bilo zatvoreno za nadiranje svih velikih sila, koje ne bi mogle onako slobodno raspolagati zemljama slobodnih hrišćanskih naroda& kao što su mogle raspolagati zemljama Otomanske Carevine, To novo stanje stvari najviše bi kvarilo račune Austrije, za koju se verovalo da u svojim osvajačkim planovima obuhvata celu zapadnu polovinu Poluostrva, Proširiti oblast Srbije i Crne Gore, sastaviti njihove granice u Novopazarskom Sandžaku, staviti izmedju Bosne i Soluna jak lanac srpskih država, to je značilo jako umanjiti vrednost koju je Bosna imala za Austriju kao baza za dalja balkanska osvajanja, ;

S diplomatskog gledišta, Pašićev plan nije bio loš. On Je vodio borbu protiv Austrije ne neposrednim načinom, nego posrednim; nije otvarao ni bosansko ni jugoslovensko pitanje, u kome bi Austrija imala blagodarnu ulogu napadnute strane: on je otvarao makedonsko pitanje, u kome Austrija još nije imala ni stečenih prava ni priznatih »životnih interesa«. Ako bi ipak zato ona pokušala da zaustavi srpska osvajanja u Makedoniji, onda bi Srbija došla u položaj napadnute strane, i Austrija bi obelodanila potpuno svoje vlastite prohteve na te zemlje koje je Srbiji osporavala, Da bi ti prohtevi naišli na otpor nesamo kod balkanskih država nego i kod nekih velikih sila, bilo je

sigurno. -

387