Nova Evropa

jednostavna ni tako razumljiva da bi o njoj mogle да пзрјегпо rasudjuju nedovoljno prosvijećene narodne mase, to o njoj imaju “da misle i rasudjuju plojedinci, oni koji se ističu kao propagatori "роћтејаћ здеја; а narodu se prepušta da bira čije će zaključke prihvatiti. Pri tom se izboru narodne mase često opredjeljuju i za itakove političke sisteme koji su daleko od demokratije, dakle glasaju protivu svojih vlastitih interesa i protivu svoga prava, Jer su zavedene i obmanute: pod krinkom demokratije uspostavljaju se iako najnedemokratskiji režimi, te posljedice njihove sebične i okrutne vladavine dspašta sam narod, koji ih je »slobodno« izabrao i odobrio. Na ovu slabost demokratije najradije upozoruju njeni protivnici, te time brane svoje nazore o potrebi nedemokratskog upravljanja državom. Oni, često s uspjehom, dokazuju, da dobro jednog naroda, ili jedne države, ne zavisi od toga da li je dopušteno širokim narodnim masama da slobodno odlučuju o svojoj sudbini dli ne, već od sposobnosti, pameti, i poštenja političkih vodja, koji drže kormilo državnog broda u rukama; oni ističu načelo, da su prosvećeni i obdareni pojedinci sposobniji da po svojoj uvidjavnosti upravljaju jednim marodom, rukovodeći se pritom isključivo svojim shvatanjima 4 svojim uvjerenjima, a apstrahirajući avaku inicijativu iz maroda, koja im ne bi konvemirala, kao smetnju izvodjenju samostalno konstrujisanog plana.

U ovoj tezi načelnih protivnika demokratije našli su uporišta ideolozi i teoretičari fašizma, i na njoj zasnivaju loni svoje moralno pravo, da neograničeno upravljaju državom bez pripita naroda. Za njih, kao i za ostale protivnike demokratije, kriterijum za protudjivanje šta je dobro i korisno za neki narod i državu nije volja i shvatanje samog naroda, nego njihovo vlastito mahodjenje i iskustvo; a da je tim njihovim nahodjenjem u dovoljnoj mjeri zaštićen narodni interes, oni dokazuju isključivo teoretski, i to na тај пабт Бро tvrde, da im je bez sudjelovanja naroda i mjegove inicijative omogućeno sprovodjenje u život dovoljno proučenih i dobro zasnovanih planova do potpunog njihova dzvodjenja. Nedovoljno prosvijećene mase — po tom mišljenju — ne bi ni mogle da uoče značaj i smisao takvih planova, te bi svojim aktivnim sudjelovanjem, sa pravom odlučivanja o njihovu izvodjenju, ometale narmalan razvoj poslova i time prisiljavale vodeće faktore ma izvjesna skretanja i kompromise, koji bi preduzete radnje usporili a možda i uputili krivim smjerom. Otklanjanjem sudjelovanja masi osigurava se nesmetano izvodjenje zamišljenih planova u

(44