Nova Evropa

postavku, da bi političari u jednoj zemlji sa demokratskim režimom mogli zloupoirebiti povjerenje naroda u vlastite svrhe. Moramo, medjutim, istodobno priznati, da je za zavodjenje prave demokratije potrebno prethodno ispuniti dva važna uslova, a to su: da se lično poštenje demokratskih »vodja« na nesumnjiv način utvrdi i podvrgava stalnom uvidu i kontroli javnosti; i da se narodna prosvijećenost unaprijedi do te mjere, da narod ne bude irajno onaj slijepac koji neće nikad moći svojim očima da kontrolira svog okatog vodiča. Radeći na ispunjenju ovih prethodnih uslovi, te prihvatajući spomenuti odnos izmedju naroda i njegova izabranika, istiskuje se iz ruku protivnika demokratije onaj glavni argumenat kojim oni svoju neograničenu vladavinu moralno opravdavaju. Naše vrijeme obiluje grlatim borcima za pobjedu demokratskih načela. Njihove prave ciljeve nam bengalskom svjetlošću osvjetljuju njihova bliska prošlost i motivi njihovih napora »za narod«, — motivi kolikogod sakrivani ali ipak dovoljno мосту. Oni stoje na stanovištu, da narod treba da im dade povjerenje zato što oni kažu da su najbolji, najpošteniji, i najpametniji, i što ga uvjeravaju da su voljni da ga vode najboljim putevima u budućnost. U stvari, oni žele da putem narodnog povjerenja dodju na vlast i da vladaju po svom shvatanju, baš kao i javni protivnici demokratije; ali da formalno za takvu vladavinu imadu neko pokriće u narodnom »povjerenju«. Od neprikrivenih fašista razlikuju se oni samo u tome što rade isto što i oni ali pod lažnim imenom, i ne na vlastitu odgovornost nego »u ime пагода« i pod vidom izvršenja volje samog naroda. Prema tome, ovi »borci za demokratiju« daleko su opasniji od njenih javnih protivnika, budući da je mjima narod puki objekat; a narodna se volja, ako baš ustreba, može i falzifikovati: može se narodno »povjerenje« dobiti i nasilnim putem, samo ako se ispuni formalni uslov: dobijanje većine glasova! Po njihovoj teoriji, narodu se ne smije dati potpuna sloboda; prava demokratija se ne može zavesti »naglo«, jer narod nije navodno potpuno osposobljen da pravilno i svrsishodno upravlja sim sobom. Njega se imade samo s vremena na vrijeme konzultovati, ali nije obavezno njegove želje i zahtjeve uvažiti. Fašistički doktrinari, kada su stvarali svoj sud o demokratiji, imali su u vidu samo ovaj njen oblik. Na tim primjerima njima nije bilo težko dokazati, da demokratija imade slabih stran4, radi kojih je treba zamijeniti neprikrivenom diktaturom.

46