Nova Evropa

baš posljednjih Фапа, moralno malo podigao. zato što Je osjetio da mije sam, da uza se ima Vječni Rim: glas umirućeg starca m Rimu, koji ma da će smrću zapadne civilizacije Hrišćanstvo mući u fazu velikog kaosa i pume nmeodredjenosti. Isto je tako, ili slično, govorio u Medonu, pokraj Pariza, Mariten, nastojeći da sidje što dublje u suštimu stvari; samo što je on nadodavao, da jedino hrišćanska palinpeneza može spasti Evropu i Zapad od sigume katastrofe. Vratiti se Evangjelju, govorio je on otprilike, mači u stvari — kako bi Bergson rekao —, vratiti se izvorima demokracije. Njegovo osudjivanje iotalitarizma i etatizma dovodilo ga je natrag ma humanizam, ali ne na onaj Ruso-a, već na integralni hrišćanski bumanizam Evangjelja, oživljen tradicijom Tome Akvinskoga. Svijet boluje od tragične dihotomije, govorio je: i spas svijeta me ležimi u Azijini u Evropi, već uintegralnom humanizm u, kome su i osnova i pozadina Hrišćanstvo. Napokom, isto je ponavljao i Danijel-Rops, upinući pogled u jedan krst El-Crekov: »Mislim, da će svijet ibiti spasen samo obnovom MKvangjelja, probudjenjem intrisemčnih vrijednosti koje u sebi sadrži Hrišćanstvo ...«

Osluškujući malo pažljivije, kao da sam mogao čuti gdje па ulici to isto govori Pariz, cijela Francuska. Svi su iščekivali rat, i jedino su željeli da u tome ratu ne budu sami. Izgubivši duhovne direktive u posljeramoj atmosferi, Pariz je lutao. U tom lutanju, on je sad otkrio Hrišćanstvo, kao jedmu sigurnost 1 kao svoju stalmost. On je čuo glas iz Rima, koji mu je otkrivao nove паде: мујеrenje, da se evropska civilizacija temelji na Hrišćanstvu kao sintezi grčko-rimske civilizacije. Samo treba još produbsti taj glas i to svjedočanstvo, pa uočiti šta i koliko oni mose konstruktivnoga ı snažnoga Evropi i njezinoj civilizaciji. Smisao te predpostavke, medjutim, Pariz nije tražio; on i nije ulazio u suštinu enciklika Pape Pija XI, koje i danas još važe u pumom svom opsegu i u cijeloj svojoj dubini.

Hrišćamstvo se osjeća pogodjenim i ugroženim najezdom totalitarnih doktrina: smisao njihov m oštrom je sukobu sa njegovim poslanjem i sa njegovom vječnom akcijom па zemlji. Smisao Hrišćanstva (kako ga vide u emciklike Pija XII) traže povratak na integralni humanizam, onako kako ga Mariten definira po Sv. Tomi Alvinskome. Njihov se duh sastoji u odbrani individualizma, čovjekove ličnosti, njegove slobode, njegova samostalnog i nezavisnog djelovanja na zemlji. Totalitarne doktrine, naprotiv, idu zatim da uguše i poreknu individualizam, ličnost čovjekovu, i čovjeka kao

382

RO