Nova Evropa

samostalno biće. Izmedju Hrišćanstva i Države postoji saglasnost samo ukoliko je obezbijedjena čovjekova ličnost i njegova unutarnja i spoljna sloboda, — io su karakteristike hrišćanskoga humanizma. Totalitarne doktrine, medjutim, postavljaju na vrhu svoje piramide etatizam, kao krunu svojih napora i težnja. A to je negacija Hrišćanstva, koje — u svome konačnom cilju — ide zatim da preživi i nadživi patrijotizam, kao izvor hipernacijonalističkoga partikularizma i kao prepreku u hodu prema čovječanskoj cjelini. Izmedju Hrišćanstva i etatizma, trobojnog ili crvenog, nema sporazuma, nema mogućnosti saživljavanja ı zajedničkog opstanka: etatizam. je paganski oblik zarobljavamja čovjekove ličnosti i njegove slobode i nezavisnosti, dok Hrišćanstvo nastoji, u vječnoj težnji, za očuvanjem individualnosti i mezavisnosti savjesti čovjeka.

Naporedo s etatizmom ide cezarizam i imiperijalizam, s kojim se Hrišćanstvo neminovno sukobljava, jer je i to negacija humanizma. Mariten kaže, da postoje dva humanizma: jedan proizilazi od Rusoa, a drugi dolazi od Augustinove koncepcije Grada i od opće vizije društva Sv. Tome Akvinskoga. Današnja civilizacija umire zato 610 je umro Ruso-ov humanizam, a nije se našlo dovoljno snage ı smisla da se mad mjim izgradi bumanizam Sokrata, Platona, Augustina, Tome Akvinskoga, i Erazma Roterdamskog. I enciklika Pija XII oduzima pravo državi da osvaja čovjeka, te da svojim apstraktnim težnjama podvrgava — pored čovjekove ličnosti — i njegovu obitelj. Ona odriče pravo državi, da pravi razliku izmedju rasa. Totalitami etatizam 1 cezarizam lišayaju čovjekovu individualnost svake nezavisnosti, samostalnosti, ı slobode: Država postaje, u suštini, grubim apstraktnim pojmom, ispred kojega sve nestaje i iščezava. Pol Valeri je savršeno definirao takvu državu; on je kazao, da u slobodnoj zemlji Država nije otok, t. J. nije stvar meomedjena ı bezgranična, oivičena samo nekim tajanstvenim pojasom, pred kojim čovjek nestaje kao crv ili termit. Materlink je isto tako Jasno uočio oblike etatizma u carstvu termita: to carstvo, po njemu, liči modemoj zgradi, sivoj a sumornoj, gdje se sve sljepački pokorava nesalomljivoj volji Jednog jedinog stvora, od kojega sve zavisi i čija je moć neomedjena a cilj strahovito prazam i beznadan: oplodjivanje bez prestanka ı fizičko razvijanje svih niskih snag4 instinikta, strasti, ı mističkog obožavanja nagoga života. Totalitarne doktrine, kaže isto tako i Edmond Vermej (u svojoj sjajnoj kmjizi »Doctrinaires de la Rćvolution Allemande« 1918—1938), ruše svaku nadu

i svaku vjeru; u tome mračnom carstvu bez poezije, bez svjetla i bez

383