Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

ХХП. sednice 1. marta 1921. godine.

159

tome, da se narodna volja ne može cepati na dvoje, rdjava organizacija senata, a naročito sukobi koje bi on izazivao l sa donjim domom u današnje vreme diktatuju nam, da budemo protiv njega. Dakle, iz svih tih razloga ja saih lično protivan gornjem domu, a u ime demokratske grupe imam da izjavim ovo: poštujući pravo opredelenja u ovome pitanju svakoga svoga člana ogromna većina demokratskog kluba je u principu za to, da Narodno Predstavništvo bude organizovano na jednodomom sistemu. Predse dnik dr. Momčilo Ninčić: Debata je svršena, ima reč gospodin ministar za Konstituantu. Ministar za Konstituantu Marko Trifković: Gospodo, vlada podnoseći nacrt Ustava, ona je u njem podelila zakonodavnu vlast na dva doma, ona je time želela da Ustavotvornoj Skupštini podnese što je najbolje prema njenom mišljenju, i što će najkorisnije poslužiti državnim interesima i interesima narodne zajednice. Parlamentarni je sistem nesumnjivo najbolji sistem vladavine. On je dosta komplikovan, ali to što je komplikovan, to baš ujemčava njegovu dobrotu. Parlamentarni sistem, gospodo moja, nije naše delo, nije on ni tvorevina našega duha, to je delo zapadnih naroda. I kad smo već primili da našu vladavinu zasnivamo na parlamentarnom sistemu, treba da ga primimo onako kako je zasnovan i kako se praktikuje kod zemalja, koje su nesumnjivo na visokom stepenu kulturne i političke obrazovanosti, i koje su nesmnjivo demokratske. Neće biti zgodno, gospodo, da primajući parlamentarni sistem sa zapada, da ga skratimo i suzimo kako mislimo da će biti zgodnije, bojeći se da ga nekako nepokvarimo u dobroj nameri da ga popravimo. Od nekuda se uvuklo kod nas to mišljenje, da je podela zakonodavne vlasti na dva doma nešto, što se ne da razumeti, a primanje jednoga doma, da je to demokratski. Medjutim, kad pogledamo da sve demokratske zemlje na zapadu imaju dva doma, a da samo mi Bugari i Grci imamo samo jedan dom, onda će ta demokracija nekako čudnovato izgledati. (Nedeljko Divac: Gornjem domu je rudimenat u Engleskoj). Nema sumnje, da protivnika gornjega doma ima i u Engleskoj, u Francuskoj i u drugim zapadnim zemljama. Ali interesantna je stvar, da svi protivnici gornjega doma u politički vrlo dobro razvijenim zemljama nisu ni do sada uspeli da ukinu gornji dom. Gornji dom posle svih tih težnja u tim zemljama jednako stalno postoji. Ja, gospodo-, posle onako lepoga govora koji je držao g. Marinkovič ne mislim ulaziti dalje u odbranu gornjega doma iz dva razloga. Prvo zato, što je g. Marinkovič vrlo sjajno branio ustanovu gornjega doma, a drugo zato, što- već vidim nesumnjivo da je raspoloženje u Ustavnom Odboru unapred odredjeno protiv gornjega doma. Kad se vidi takvo raspoloženje. onda je zbilja malo teže braniti stvar.

Ali ipak ne mogu da ne odgovorim na neke primedbe govornika, koji su dodirnuli moj govorNa pr. g- Divac je kazao, da sam u svome govoru naročito istakao da senat treba da bude nekakva odbrana od brzog donošenja zakona. Ja sam i malo pre u privatnome razgovoru kazao, a moram i javno ovde da istaknem, da ja to nikada nikome nisam kazao. Ja to nisam kazao ni u ministarskim sednicama, kada je bila reč o tome, ja to nisam kazao ni u našem klubu ; ja to nisam kazao ni ovde. Drugo je nešto sto sam ja rekao. Ja sam kazao, da je senat brana protivu prenaglenosti Narodne Skupštine. To sam ja rekao. Ja sam rekao, da senat daje garancije za dobro donošenje zakona i istakao sam, da senat zbilja üblažava i odstranjuje sukobe, koji mogu nastati izmedju krune : Narodne Skupštine. To su razlozi koji su me rukovodili i ranije i sada da budem za senat. G. Divac je našao- da je lakše napasti ono prvo, pa je to i napao. G. Gjonović je kazao kako je senat, a to je kazao i gosp. Pera Markovič, sad-, izazvao u 1901- godini jednu strašnu buru i nezadovoljtsvo u našem narodu. Ja, gospodo, živim u istome narodu u kome živi i gg. Pera Markovič i Gjonović. (Guje se: Vi ste bili protiv senata). I kako mi se čini gospodo, a meni se čini da .ja malo duže živim u tome narodu od njih, jer sam se malo ranije rodio, i ja nisam zapazio tu buru od nezadovoljstva. (Čuje se: Nezadovoljstvo to je opozicija). Ja ću da navedem dva fakta, kio-ja mi ni g. Markovič, ni g. Gjonović neće moći poreći kojima ću dokazati, da te takve bure nije bilo, bilo je nezadovoljnika ali nije bilo strašne bure. 1903. godine, gospodo, mi smo imali jednu potpuno suverenu Skupštinu, to je taman dve godine posle Ustava od 1901. god. kad je zaveden gornji dom kod nas, i da je bilo te strašne bure i užasnoga nezadovoljstva i ogorčenja u narodu, da li bi koji smeo od tih poslanika zatražiti Ustav od 1901. godine kome je bio zagarantovan gornji dom. Ali onda se bila otvorila diskusija, da li da se Ustav od 1903. godine primi ili Ustav od 1888. godine, jer je bio priličan veliki broj poslanika (Čuje se: Ne veliki), kojima je imponovalo, kad su u senatu gjenerali, koji nisu od naroda izabrani nego Kraljevim Ukazom postavljeni, a koji nisu hteli da vode računa o tome šta gospodar želi; njima je imponovalo to što su znali da su ti gjenerali kao komandanti divizija imali slepo da izvršuju, ono, što kaže vrhovni komandant, ali za to što su otišli u gornji dom oni su postali samostalni, i za to što su videli, da su gjenerali postali samostalni oni su tražili da ostane Ustav od 1901. godine. (Žagor’.) Ali je onda prevladala većina koja je htela Ustav od 1888. godine, u kome nisu bila dva doma. Šta vidimo, gospodo, posle punili 20 godina? (N. Divac: zbog čega je udar od 1903. godine?) To je bilo posle dve godine. O tome sam ja govorio. O tome je bilo diskusije. Zbog senata (N. Divac: Nije to bilo zbog senata, nego zbog drugih stvari).