Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

10

Stenografske beieške

obezbedimo zemljom. I zato uskoro postepeno-, kao što je proizvodnja našega seljaka prelazila iz naturalne u novčano tržište, kao što je postepeno- ovaj prelaz izazivao napade na zemljoradnikova svojinu, ria zemljoradnikov rad od strane zelenaša i izazivao potrebu, da se zemljoradnik u svome posedu, u svome radu zaštiti od tih napada, mi smo u drugoj etapi socijalnoga pitanja, kako je tada kod nas bilo, pristupili jednom naročitom zakonodavstvu zaštite zemljoradničkog poseda i zemljoradničkog rada od zelenaša. To su bila naša socijalna pitanja do provodjenja željeznica kroz našu zemlju, do dolaska u dodir naše zemlje sa drugim privrednim i socijalnim sredinama, do onog momenta, kad smo mi počeli da izvrgavamo naš privredni život uticaju tudjih tržišta i tudjih kapitala. Od toga doba kod nas se počelo da vrši rastvaranje, propadanje sitne proizvodjačke grane, pojavilo se je beskućništvo po gradovima, pojavili su se ori, koji nemaju ničega sem svoje radne snage. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ja bih molio g. poslanika, da se ne udaljuje od predmeta, koji je na dnevnome redu. O svima tim pitanjima može biti reči i do-cnije, kad bude reči o državnom gazdinstvu. Mihajlo Avramović: Ako gospodin predsednik misli, da ovo, što- govorim, nije u vezi s prvim ođeljkom, upravo s orim, kako mi zamišljamo, da treba da bude ovaj prvi odeljak Ustava, onda ja bih mogao da prestanem sa daljnim razlaganjem, pa samo da pročitam-, kako mi zamišljamo, kako treba da bude -ovaj prvi odeljak, ali se bojim, da gospoda ne će biti dovoljno obaveštena o našem, stanovištu, o tome da: ovaj prvi odeljak treba da bude drukčiji, a ne onakav, kako ga vlada predlaže. Ako- vi mislite, da je ovo što sam kazao, dovoljno, za mene je prostije i kraće da samo pročitam kako mi zamišljamo da ovaj prvi odeljak treba da glasi, pa da uputim gospodu na članove i novine, pa da tamo o tome razgovaramo. Ja ću smatrati, da mi raje dozvoljeno da objasnim naše stanovište za uredjenje države, pa ću se obratiti samo na to, da pročitam naš predlog kako mi zamišljamo da treba da glasi. Naš, dakle, predlog o prvom odeljku ovakav je: Uvereni da su ekonomska i socijalna pitanja u svakoj modernoj državi, pa i u našoj državi, pitanja od prvoklasne važnosti za narod i državu, -koja je podvrgnuta jednom neobičnom- kapitalizmu, kakav nikad u našoj zemlji nije bio-; gde je bankama priznato pravo da, organižuju industriju, da organizuju saobraćaj i trgovinu, a gde je masa naroda u najvećoj meri ugrožena u svome radu, gde je preradjivač ugrožen u svome radu. Mi mislimo, da se u toj zemlji moraju dobiti garancije za masu naroda,' da ta zemlja mora biti privredno zaštićena, da masa narodna u njoj mora biti privredno zaštićena. Ja sam mislio, da drugim riječima to obrazložim-, ali kad me u tome sprečava g. predsednik, onda ću preko mnogih stvari preći. Ja 30 godina parlamen-

{arišem i u skupštinama od 5.000 ljudi govorio sam, ali ovo mi je prvi put danas, da mi se uskraćuje reč. Predsednik đr, Momčilo Ninčić: Ja vam nisam uskratio reč, nego sam vas umolio da govorite ■o predmetu, koji je na dnevnom redu. Moj je utisak bio, da ste se vi udaljili od predmeta. Mi smo kazali, da poslanik mora da podnese predlog i da ga obrazloži, i gospodinu Avramoviću stoji na volju da svoj predlog obrazloži. Mihajlo Avramović: Ja imam prava da govorim čitav sat, gospodine predsednice. Predsednik đr. Momčilo Ninčić: Da imate, ali o- predmetu, koji je na dnevnom redu. Naravno da je kratko obrazloženje vašega predloga dopušteno. Mihajlo Avramović: Gospodo, mi nalazimo, da nije, dovoljna ona uteha, koja nam je nekoliko puta kazata, da se strpimo i da pričekamo zakon, koji će ta pitanja regulisati. Kod ovakvog stanja, kakvo je kod nas, i kod ovaki-h privrednih prilika, kako se u našoj zemlji razvijaju, kod pojave ovih novih činilaca, koji ugrožavaju, kao što sam rekao, svojinu i prihode radnoga naroda, a u posljednje vreme, koji su u jakoj meri ugrožavali i svojinu i prihode zemljoradnika najmriogobrojnijeg reda u našoj zemlji jer se zemljoradnicima danas ne dopušta ni lična ni organizovana prodaja njegovih proizvoda, da ih prodaje po medjunarodnoj ceri, po kojoj on sve što ima, treba,da kupuje. U takvim prilikama, —ami se u takim prilikama nalazimo', u prilikama ekonomskog tutorstva, mi se ne možemo zadovoljiti da se ta pitanja i te garantije očekuju kroz zakon, jer ne znamo kakvi će uticaji preovladati kad se ti zakoni treba da donesu. Stoga je za nas zemljoradnike, odnosno poslanike, koji ih predstavljamo, ovo pitanje od životne vrednosti, te tražimo, da ta pitanja, da te garantije o radu zemljoradničkom i o privređivanju njegovom, dobijemo kroz ustav tako, da ono što on bude svojom privrednom proizvodnjom uradio, da se ne srne oduzimati od njega sem onoliko, koliko se po opštim finansijskim zakonima uzima i traži od sviju gradjana. Stoga, gospodo-, ja svoj govor skraćujem i neću iznositi sve detalje, koje sam mislio u svome govoru da istaknem, no ću vam samo pročitati, kako mi zamišljamo da treba prvi član da glasi, koji govori o organizaciji naše države. Taj član glasi ovako :i »Ujedinjen u svoju jednotnu državu, troimeni narod srpsko-hrvatsko-slovenački dao je sebi u punoj slobodi ovaj ustav: Član 1. Jugoslavenska Država Srba, Hrvata i Slovenaca je politička, privredna i kulturna zajednica. Na čelu njenom stoji Kralj. Od vlada po volji naroda, po propisima ovog Ustava, a preko Vlade, koju narod bira i koja narodu odgovara. Član 2. Kao politička zajednica ona počiva na načelu slobode: Od toga načela moraju polaziti svi zakoni, koji uredjuju njen politički život. Član 3. Kako privredna zajednica ona počiva na zadružnom načelu, kao jedinom načelu privredne