Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

4

XLI. sednica - 1. aprila 1921. godine

da u jednom okrugu ima jednoga poslanika, a u drugomu da nema i to će biti opozicija, koja će biti predstavništvo manjine. S time nije ništa kazano. Recimo imamo 100 okruga i imamo 100.000 stanovnika koji biraju 100 poslanika. Po tome principu ako većina ima 600 a manjina 400, pobedila je većina. Ako vladina većina ima 700 glasova u svima okruzima a 300 ona druga, tada manjina neće dobiti ni jednoga mandata. Dakle kako vidite gospodo, ovo je čisto majoritetski princip i čisto majoritetsko predstavništvo. Ja mislim da bi se kod ovoga člana, kad nismo to učinili kod predjašnjega člana, koji govori o izbornom zakonu, moralo uvesti ovo obavezno glasanje. Ovo je uvedeno u Belgiji, Nemačkoj i Češkoj. Dalje bi se moglo ovde kazati, kad već prije nije rečeno, da čitava naša zemlja čini jedan izborni okrug. Na taj će se način probuditi u našem narodu solidarnost i jačaće se ideja narodnog jedinstva, jer kad onaj iz Skoplja bude znao da bira svoje poslanike zajedno sa onima iz Sarajeva i Zagreba ojačaće se ta izborna svest. Ja vidim da vlada, premda joj se i sa strane g. Andjelića prigovara, vidim, da neće nikako pristati ma ovaj predlog ; s toga sam rekao samo ovo nekoliko reči, da ocrtam naše stanovište. Predsednik D-r M. Ninčić: Reč ima g. Živko Jovanovič. Živko Jovanovič: Tačno je, gospodo, da odredba čl. 45. u prvoj alineji omogućava, odnosno ne isključuje princip srazmemog Narodnog Predstavništva, ali kad bi taj zakon pravila opozicija i kad bi opozicija vršila izbore. Ali ovaj član nosi u sebi princip večine, jer će i zakon doneti vlada i izbore vršiti večina i zato je jasno, da mi ovde od strane vlade imamo zahtev, da joj se i pismeno i u Ustavu odobri ono, što je jednom prilikom g. Drašković u užem odboru izrično kazao: ima da vlada večina, a manjina ima da sluša, i da pita Ovde se istina pobeglo da se to izrično kaže. Predstavništvo manjine može da znači i tri poslanika manjine, ali to ne isključuje da se unese princip večine. Sto je g. Drašković kazao, to je za mene dokaz, da se to ovde baš i želi. U ostalom ako se ne želi taj princip, ako se misli da se i princip srazmernog predstavništva po ovome da uvesti, zašto ne bi izrično kazali. I baš da se poslužim vašim rečima, kao što je g. Manojlovič jedanput kazao, istina razume se nešto samo po sebi i ne treba naglašavati, ali se još bolje razume ako se naročito naglasi, pa tako vlada i naglašava kad vama treba. Ja želim da to vaše gledište unesemo i ovde kad treba celoj opoziciji i istinskoj demokratiji, u koliko je u opšte može da bude pri ovome celom izbornom sistemu i vladajučem buržoaskom poretku. U ostalom, gospodo, vlada i bez toga ima srazinerno predstavništvo. Tim što vrši izbore, ona uvek ' ima nekih preimućstava u izboru. Ona nešto od principa večine ima več po torne, što sem kuglica ima i aparat vlasti, koji uvek revnosno upotrebljava i.zloupotrebljava. 1 sad još od opozicije traži da joj ona dade da se unese u Ustav još princip večine, koji se ovde šeretski krije u redovima sam po sebi. To bi značilo tražiti od opozicije da donese nešto i da pristane na nešto protiv same sebe. Ali ma koliko gospodin Ministar za Konstituantu hoće da proturi ovaj član posle onoga onako mekog i slatkog uvoda, koji je pokušao da napravi da mu Ustavni Odbor da komplimenat ja smatram da se razlozi gospodina ministra ne drže i da je on samo dokazao da vlada hoće taj princip većine, ali onako kroz otškrinuta vrata, a ne kroz širom otvorena vrata. Mi to razumemo i mi smo zato protiv ovoga člana i smatramo, da treba jasno i otvoreno uneti u ovaj princip srazmernog predstavništva i ćelu zemlju pre-

tvoriti u jedan izborni okrug, a svaka partija da ima svega jednu listu. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Čubrović. D-r Pavle Čubrović: Ja ovo gledište, gospodo, o zastupstvu manjina posmatram sa jednog drugog tačnog gledišta, a ne samo sa gledišta opozicije u parlamentu Opozicija je neosporno potrebna, jer ako bismo mi svi bih jednog te istog gledišta na život, onda ne bi bilo ništa što bi nas podsticalo na drugo mišljenje i ne bi bilo ništa što bi čoveka osnažilo da posmatra što jć dobro a što nije dobro. Ja ovu opiziciju smatram za dobru i smatram je kao jedan pametan sporazum, kao jedno odvojeno mišljenje u jednom pitanju da se nešto bolje i korisnije učini. No pored toga, što imam tako gledište na opoziciju, ja ipak o zastupstvu manjine imam drugo gledište. Zastupstvo manjine to je jedan rezultat eksperimentalne politike današnjeg vremena. Oni stari sistemi koji su bili ušablonjeni od francuske revolucije ovamo oni su većinom bili više aprioristički. Medjutim nama je potrebno da udjerno u najšire narodne slojeve, u najšire narodne mase i da po njihovoj volji konzultiramo narodno mišljenje i narodnu volju; i kad mi konzultiramo kroz tu narodnu volju narodne potrebe i narodni život, onda je neosporno potrebno da se ta narodna volja i poštuje i u isto vreme da se omogući da ona može biti zastupljena i eksponirana i u svakom slučaju zajedničkog društvenog rada. Ovo je kao što vidite jedna vrlo korisna praksa, jedna vrlo pametna i savremena ideja koja treba da prodire u savremenu politiku. Ja razumem ovde zastupništvo manjina, razumem kao zastupništvo najširih narodnih masa, jer ne mogu nikad da se pomirim s tim gledištem gospodo, da može na pr. jedna većina ma kakva bila većina u isto vreme biti i zastupnik jedne manjine koja može imati druge potrebe i druge poglede na izvesna pitanja. Odstraniti dakle takvo gledište znači odstraniti izvesne slojeve društvene da ne mogu da učestvuju u jednom kolektivnom radu a to je, gospodo, pogrešna politika, i ja nalazim da ona nema ničega korisnog, oportunističkog u sebi. To je što se tiče toga proporcionalnog principa. Ja mislim da proporcionalni sistem treba naglasiti u Ustavu ne baš zbog toga što je stavljeno tamo široko polje pa može posle zakonodavac primiti ili ne nego baš zbog toga što je korisno što je eksperimentalno utvrdjeno treba ga baš zbog te stvari naglasiti i zakonodavcu vezati ruke da ga mora usvojiti. To je moje gledište što se tiče proporcionalnog sistema. Ima još jedna druga tačka, sa kojom se ne bih mogao složiti. Ovde je kazano da 50.000 birača daju jednog poslanika. (Ministar za Konstituantu Marko Trifković: To smo već primili, g. Cubroviću, jedanput i nemojte ponovo da govorite o tome.) Ja samo u svoje ime izkazujem kritiku na ovo, ja nisam imao prilike da ovo čujem. Ako nalazite da nije korisno nešto kazati onda mogu da predjem preko ovoga. Ja nalazim da je 50.000 birača na jednog poslanika jedna parlamentarna anomalija, jer 50.000 birača treba da poznaju dobro jednog čoveka, njegove moralne i intelektualne osobine i njegovu snagu za rad. (Ministar zti Konstituantu Marko Trifković: Njegova partija ima da ga poznaje.) Ako ste to usvojili, onda ja nemam ništa protiv toga, ja zastupam svoje lično gledište. (Jedan glas: na 50.000 stanovnika dolazi jedan poslanik.) Ja sam protiv toga, ja sam za 40.000. Predsednik D-r M. Ninčić: Diskusija je zaključena. Ona gospoda koja su zato da se ovaj član primi onako kako ga je pročitao g. Ministar za Konstituantu s objašnjenjem neka izvole sedeti, koji su protiv neka izvole