Ritam

RAZNI IZVOĐAČI - BELEZA TROPICAL (EMI - Jugoton)

Nikad do sad nisam bio u prilici da nekoj ploči prilazim sa toliko strahopoštovanja i mučne želje da joj učinim samo dobro. „Beleza Tropica]” nije nikako uobičajena kompilacija којош se neka muzička vrsta predstavlja široj publiai - ona je predstavljenje cele jedne kultume sredine, univerzuma muzičkih i duhovnih mogućnosti širokog kao što je amerićki, dubokog i pođeIjenog kao što je evropski i iskonskog kao što je afrički. Uz to, „Beleza tropical” nije samo stravično dobra kao übuduće nezaobilazna referentna tačka u poimanju brazilske pop muzike i spona medu svetovima, ona je jedna od onih najredih kompilacija na kojima se čini da svi izvođači govore jedno, da se apsolutno sve što se na njoj događa sliva u jedan tok koji čini da ram se zemlja razliva ispod nogu, Nairae, ovo je jedna od onih ploča koje pružaju odgovor na pitanje mogu li duhovnost i erotičnost zajedno? Da bi sve bilo na svom mestu očito morajuL U ogromnim količinama. Postoje najmanje dva objedinjavajuća činioca koja „Tropsku lepotu” eine tako suptiino unisonom, uprkos prisustvu osam autora koji izvode pesme sniraljene od 1972. do 1984. 1) Izbor koji je naš domaćin, David Byrne, načinio, obuhvata uglavnom muziku sa područja savezne države Bahia, najafričkijeg područja Brazila zahvaljujuči boju potomaka robova (koji su ovom delu sveta oslobođeni tek krajem XDC veka) i zahvaljujući činjenici da se portugalski robovlasnici nisu Hbili da preuzimaju cela plemena dovedena iz Afrike za rad na istoj planta-2 (suprotno od politike vođene u SAD, gde su se razdvajale i porodice), šlo je dovelo do očuvanja afričkog identileta, vere i običaja - sa obe strane Atlantika poštuju se npr. božanstva sa područja nigerijskog naroda Joruba, Ш vudu religioznosti. Jedinstvena smeša kultumih uticaja koja je nastala u Brazilu tokom vremena, ipak u Bahii ima najjaču afričku komponentu. 2) Brazil se sam određuje i meri prema Evropi mnogo češće nego što se lo misli. Tako su još dvadesetih i tridesetih godina ovog veka, pomalo nalik na „zenitizatn” našeg Ljubiše Micića, brazilski avangardni umetnici pokušali da definišu kulturu svoje zemlje kao pravu kulturu Novog sveta nastala „proždiranjem” i svarivanjem evropskih, afričkih i urođeničkih elemenata. Produielak ovog predramog pokreta predstavija Tropicalisme, mnogo širi kultumi pokret iz šezdesetih (više - novostečena samosvest), čiji su sastavni i ravnopravni đelovi bili pop art umetnici, pesnici konkretne (vizuelne) poezije, kompozitori avangardne muzike na trgu Gagea, kao i autori populame muzike - Caetano Veloso i Gilberto GiL Upravo ova dvojica (inače ovdc predstavljeni sa čak 7 od 14 pesama) najzaslužniji su što je tropicahsmo ostvario ono za čim je žuđeno početkom veka i šlo je muzika Bahie dala osnovu za jeđnu radikalno novu pop strukturu, koja je najviše što se tad moglo govorila o vremenu i Ijudima u njemu.

Naime, većina autora sa ,BI" rasla je pod podjednaklm uticajem bossa nove, rhythm and bluesa i rock’n’rolla, razmenjujući ideje па festivalima nalik na tiaše iz istog vremena, oa kome se nisu lansirale samo pevačke zvezde, već iznosile provokativne umetničke i političke ideje. BUo je to vreme vojne cfiktature (u čije doba s i Gil i Veloso bili prvo u zatvoru, /arim u izbeglištvu), što je i s druge strane stvaralo zajedničku životnu obeleženost ove generacije, potviđenu kroz razmenu ideja i zajedničke nastupe na festivalima, Uemeljujući kod najznaćajnijih stvaralaca osećanje da se nalaze na istom poslu. Brazilska muzika tog doba bila je zaista prisiljena da „oslobada” na jedan Ijudski i svima prijemčiv način, pošlo je svaka vrata otvorene kritičnosti otvoreno onemogućavana. Rezultati, čiji je mali uzorak predstavljen ovde, velikim delom predstavijaju fascinantan vid oslobođene osećajnosti (u duhovnom Ш telesnom smislu Ш oba odjednom) koja je u tom trenutku predslavljala jedini moguči odgovor jednom društvenom ustrojstvu zasnovanom па ogreničenjima i osujećenjima svih vrsta. Individualne sudbine i putevi zalo se samo naziru na „ВТ". Caetano Veloso je sa 4 remek delà (,11e Aye", O Leaozinho", „Queixa" i „Terra") predstavljen kao apsolutni gospodar fine umetnosti isterivanja napolje osećanja koja bismo najradije sebi precutai (ponovljena slušanja porazno otvorene Ijuhavne „Queixe”, Ш nezemaljske „Terra”, potvrduju da je reč o nenormalno osećajnom stvaraocu čija istančanost ide toliko daleko da, slušajući „Term” prepunu refleksija na zaljubljenost u ideal žene, jednostavno ne možele da pdmetile da se radi o tipičnoj zatvorskoj pesmi - spiritualna je na način koji višestruko nadjačava zapadnjačke pesme tipa The Beaties pozne klasike Across The Univerze” u osećanju čistote, otvorenosti pred svojom sudbinotn i sjedinjuju sa svetom). Svi ostali, ukijučujući inače jednako poznatog Gilberto Gila (sam predstavijen sa tri odlićne kompozicije - „Andar Com Ee - Ićiću sa verom” se stiče, uz pričicu „Quilombo, Eldorado cmaca") u Velosovoj su dugačkoj senci, iz koje delimično iskaču Milton Nascimento (dve duboko duhovne - na afrikanizovan način - pesme - - Duša" i „St, Vincente"), Nazare Periera (sa njenom upečatljivom afro-pričalicom „Caixa de Sol - Kutija sunca"), šarmanlni duo trenutno najvećih tamošnjih pevaäca Maria Bethania i Gal Costa („Sonho Meu - Moj snu"), te Chico Buarqueov, pesnički najteži, pokušaj da izgradi veliku Ijubavnu metaforu o lovcu i lovljenom („Cacada - Lov"). Potpuno ustranu stoji Jorge Ben, čije su dve briljantne pesme - „Umbabarauma” i „Fio Maravilho”, svaka na svoj način, vid njegovog jedinstveno uspešnog fuzionisanja severaoameričIdh (rhythm and blues) i južnoameričkih (samba) obüka afro-američke muzike. Obe inače predstavijaju duboko preživljavanje poduhvata na fiidbalskom igralištu, za koje je valjda svakom jasno (i devojdcama) da predstavlja jedan od planetamih fenomena, borilište na kome nastaju i nestaju ljudi i oeli timovi, pa i neke nacije. tropical" je tipična ploča koja će kod nas ostati zanemarena, nova žrtva fah-idiotizma uobičajenog pop slušaoca koji рге bira da ne zna ništa a poštuje samo ono što ima neku spoljnu vrednost, Takođe „ВТ” je od onih ploča koje stavijaju zapadnu pop školu na pravo meslo, a sa njom i rokenrot Jer, u svojoj oholosti ili prepuštenosti samom sobom, rok ili disko poklonik nadmašio je razloge postojanja rokenrola Ш plesne muzike. Dok smo oba ova najraširenija oblika bele muzike slušali tokom osamdesetih sa dušom u nosu, ovde je duša na svom mestu - u središtu tela. Kompilacya je imala sve uslove da se pretvori u još jednu „world music" kič smicalicu, da je, očito iskrena srca i pri zdravoj pamed nije pravio David Byrne, koji na omotu i sam napola priznaje da je pre Ijabitejj nego pozuvabc brazilske muzike. No, izgleda da greška nije bila ni moguća, Suprotno onom što bi se reklo, „Beleza Tropical” uopšte nÿe ploča za one koji хач* šta je dobra muzika pre nego što stave ploöu na gramofom. Ovo je plo£a za one koji još uvek to samo »sećajg i koji se prema snimljenoj muzrci odnose kao prema telu ljubavnika Ш ljubavnice u mraku, Probaju ga, polako. I puäaju da ih menja, Muzika sveta? Ne, samo muzika sa vašeg gramofona. Neka bude raznovrsna. **« * *

Dragan Ambrozić

Jorge Ben

Chico Buarque

Caetano Veloso

Nazara Periera

78