RTV Teorija i praksa

Iz ovoga proizilazi da scene agresije na televiziji imaju katartičnu funkciju agresije kod gledalaca, tj. da televizija ima ulogu „čistača” agresije u društvu. Ovu tezu naročito je zastupao Fešbah (Feshbach), prema kome televizijsko nasilje kroz fantaziju služi da umanji agresivno ponašanje. Povreda u fantaziji, naročitoj zameni za aktivno zadavanje povrede, ima značenje oslobađanja od agresivnog nagona. On i Zigel (Siegel) vršili su eksperimente sa ciljem da provere hipotezu o katartičnoj ulozi posmatrane agresije na filmu i dobili su rezultate koji idu donekle u prilog navedenoj pretpostavci. Međutim, ovo istraživanje je jedino istraživanje koje daje nekakve dokaze i rezultati kasnijih istraživanja nisu u saglasnosti sa njima. Pored toga, stavljeno je i niz metodoloških zamerki ovom istraživanju.

FRUSTRACIONO SHVATANJE AGRESIJE Ova teorija ne priznaje instinkte kao unutrašnje podstrekače agresije, kao prethodna, ali tvrdi da postoji na nasleđu zasnovan proces koji omogućuje agresiju. Prema njoj, agresivnost se ne gomila sama po sebi već do nje dolazi usled sprećavanja potreba i motiva, tj. usled frustracije. Drugim rećima, ova hipoteza podržava shvatanje da sprećavanje aktivnosti usmerene određenom cilju, a koje obično dolazi iz ćovekove okoline, proizvodi agresivnu energiju a ova, za uzvrat, motiviše ponašanje koje povređuje osobu prema kojoj je usmereno. Pretpostavlja se da nanošenje povrede umanjuje agresivnu energiju.

176