RTV Teorija i praksa

Тако u našoj modernoj civilizaciji dolazi do značajne podele kojaje još loše sagledana, između, s jedne strane logike saznanja, koja se bazira na istorijskoj i kritičkoj raspravi, i s druge, logike tržišta, koja se manje trudi da upozna, a više da osigura prodaju proizvoda, koja se neprekidno povećava i übrzava. Ove dve logike imaju radikalne posledice. Übiti, možemo da kažemo da rasprave eksperata koje se kreću o umetnostima mase, šire o masoynoj kulturi, ma koliko bile suptilne, bez efekta su na proizvođače kojima pripada inicijativa i odluka. Oni su ti koji konfigurišu okolinu mase u koju smo zaronjeni. Logika tradicionalne spoznaje nije nekorisna; prosto, ona je postala bez učinka u uslovima proizvodnje industrija kulture. 3 Jedan drugi skup umetničkog izražavanja povezan je sa razvojem tehnologije. To je slučaj video-umetnosti, computer arl (kompjuterske umetnosti), umetnosti lasera, mail art (poštanske umetnosti), сору art (kopirajuće umetnosti) ili umnožavanja, sociološke umetnosti

5 Čovck može najviše da se nada da ona ima neki efekat na političku volju koja pretcndujedai dalje kontroliše, bar u izvesnoj meri, logiku tržišta. Takavje u svakotn slučajicpostulat međunarodnih institucija čijc e preporuke, ponekađ odluke, smatrajuda obaveštavaju vlade kako bi im pomogle da preuzmu potrebne шеге, Stu ne ide bez povreda niti bez promena...

Trchu primctiti takode nasladu svojstvenu intelektualcima da pokažu mehanizme onoga nad ćim nemaju moć. Tako hirovi Žan Bodrilara (Jean Baudrillard) protiv modcrnog svcta u komc vidi samo opscenost: ..Opscenost je očajnički pokušaj zavodcnja. Njcna jedina greška je što pretenduje da zavede prostačkom očiglcdnošću istine, a ne suptilnim korišćenjem raspoloživih znakova.« »What are you doing aftcr thc orgy.(Sta radite posle orgije,, u časopisu »Traverses«, 29, str I I. L' istom broju (oktobar 1983), toje prilika za Olivijea Kepelina (Olivier Kaeppclin) da uživa u prcpletima peep-show koji naziva Diskretno davljenje i snažni lov," str 1 14. Možcmo sc začuditi da toliko umova halazi zadovoljstvo da napadaju ono šlo trošc u govoru, dji izmičukonzumaciji putem razmišljanja. Japak, dobro vidim da ne izmičcm kritici. Čitav problem se sastoji, dakle, po meni, da znamo da li činimo da se naglasak stavi па žclju da se napada ili na želju da se razjasni. Pri sadašnjem stanju stvari. ovo drugo mi izgleda poželjnije. 7

125