SRĐ

— 819 —

Schopenhauer — zađni su stadiji ludskog dulia." Upravo kao kod Ibsenovijeh dramatskijeh protagonista. Ibsenov svijet nije ni malo dramatican. Auktor, koji nam se prikazuje pod raznijem imenima, nastoji shvatiti društvo; on je pronašao, da se današne društvo temeji na ambiciji, interesu i hipokriziji. „Ја ću sagraditi novu zgradu, koja će društvo spasti," veli Solness. Ali, kako će Ibsen zgradu podignuti, bez potrebna materijala, da se novom društvu postave dobri temeji? On je ispitao cijelu evoluciju prošlosti i sadašnosti Uidskog dulia; i našao je sve bolesno, uzdrmano i slabo. Na ovakovoj negaciji može li se podignuti drama? Dužnost je pravilo ludskog djelovaha, sastavleno iz raznijeli popriml.enijeh ideja, vjerskog, filozofskog i politickog osjećaja. Zabacivši svakuvjeru, filozofiju ipolitiku kakova se dužnost iz takovijeli ruševina može preporoditi"? U jeduom pismu upravlenom Brandesu, Ibsen veli: „Nove ideje traže novijeh ekspresija. Sloboda, jednakost i bratstvo, danas uemaju smisla. Danas se mora postignuti revolucija ludskag đuha. — Treba izolirati covjeka. Društvena solidarnost kvai'i di'uštvo, ona mu otimle slobodu; covjelc se mora razvijati u samoći, a ne u bujiei svijeta." Slican egoizam, pesimizam i filozofska tendencija ne mogu preporoditi današne društvo. Nauka, koja je pripravila francesku revolueiju, temelila se je takoder na negaciji, ali se nije odnosila na cijeli ludski život. Sa nezinijeh ruševina, svanula je ipak nova zora: — zora novog svijeta. Enciklopedija boi'ila se je proti tradiciji, oduzela joj svaki ugled; ali je istođobno uzdigla drugi princip: razum. Voltaire, aarkastičnijem svojijem tonom; Montes/juieu, historijskijem aparatom; Diderot, vulkanskijem provalama; Rousseau, odvažnom svojom smionosti; - borili su se proti starijem društvenijem ustanovama; nastojali su odstraniti despotizam, a nipošto uništiti cijelo društvo, kao što bi htio Ibsen novijem opeijem potopom. Ibsenova teorija ni sa moralnog gledišta nije opravdana. Krasno o tom veli Bastignac-. „L' atteggiamento artistico di Enrico Ibsen di fronte alla soeieta moderna a ше non pare c-oraggioso moralmente, ne beho artisticamente. I/ uomo che volta le spalle, che arriecia il naso, che non sa mostrare che