SRĐ

— 127 —

SAINTE-BEUVE. napisao D.r Torkvato Sainto-Beuvo rodio se je 1804. na 28 decemb'ra u Boloni na moru. Svršivši s odlienijem uspjehom humanistične nauke u mjesnom zavodu, preseli se u Pariz, gdje se bijaše odao liječniekoj struei; ali nakon malo vremena, poput mnogih đrugili, okrenu leđa Ipokratu i Galenu, da se posveti khiževnosti. Pisao je u raznijem pariškijem listovima i razglasio se je gorlivijem pristašom romanticizma. I ako nije htio slijepo pristati, poput nekijeh drugijeh kniževnika, uz razne stranputice glavnog zastupnika romantieizma, Viktor-Huga, prihvatio je ipak tendeneiju najnovije škole, branio ju je ne sarno u kniževmjem članeima pojedinijeh novina, već i u posebnijem djelima, kao n. pr. u Portraits contemporains. Sainte-Beuve odlikovao se je u'tako zvanoj psihološkoj kritici, a može se punijem pravom nazvati i nezinijem osnovatelem u Francuskoj. U raznijem člancima, koji su ugledali svijetlo u Revue des deua: Mondes i Nationalu, nastojao je ponmivo ispitati najvrijednije khiževne publikacije francuske literature, posluživši se u tu svrhu raznijem biografskijem prigođama pojedinijeh pisaca, da nam poda dotjeranu psihološku sliku duševnog niliovog života. Ove je članke dao kasnije sakupit'i u šest svezaka i objelođaniti u Parizu god. 1852. pod naslovom Portraits litteraires. Ivao pjesnik najprije se je istakao svojijem djelom Poesies de Joseph Delorme (1829), Consolations (1830) i Pensee d' aout (1837). Najbo|.e je negovo djelo Histoire de Port-Boyal (18401860), sastavljeno iz raznijeh negovijeh prelekcija o jansenističkoj školi Port-Reala. Godine 1840., pod ministarstvom Thiers-a, bio je imenovan glavnijem khižničarom Mazarinske biblioteke, a 1845. Viktor Hugo uveo ga je u francusku akademiju, da zauzme mjesto Kazimira Delavigne. Malo dana iza februarske revolucije zahvali se na časti bibliotekara i privremeno se povuče u Belgiju. Godine 1850. stao je ponovno u Constitutionelu pisati nove kritične studije, koje je kasnije dao sakupiti pod