SRĐ

— 136 —

one Muslimane, koji, ne radeei, propadoše, a svoju djecu zapustiše, da postanu pijaniee i skitnice. Mi ne poričemo, da je bilo i da ima i takili judi u Mostaru, ali ili nema onoliko, koliko pisci hoće da kažu. Po nihovome pisanu mislilo bi se, da su se svi Muslimani istrošili i propali (izuzevši samo nekoliko nih) a da su sva hihova djeca skitnice i pijanci, dok mi ne mislimo da je tako. Pisci grclno vrijeđaju omlađinu muslimansku, kad, kroz usta jednoga starca (koji gleda pijance), vele: „То je naša nada. Taki su nam svi!" Pored gore spomenutih u Osmana-Aziza nalazimo i nekojih sitnijih pogrešaka. No preko hih možemo slobodno preći, pošto nam ne mogu mnogo koristiti, a oduzele bi nam odviše i mjesta i vremena. Nama su dosta ove istaknute pogreške, pa da dokažemo, da ni Osman-Aziz ne poznaju svoje zemjake kako bi trebalo, premda ih nešto boje poznaju nego Lepušić... A šta da reknemo o Mulabdiću i negovim rabotama ? Držimo, da o nemu ne vrijedi govoriti mnogo. Sve one pogreške, koje krase djela Lepušićeva i Osman-Azizova, krase i negovu knigu. U Zelenome busenu na dugo i na široko se pripovijeda 0 ulasku austrijske vojske u Bosnu, pa i to — pogrešno.... Među tolikim osobama negovim, mi ne vidimo nijednoga izrazitijega tipa; ne vidimo |ude, nego nekakve lutke, koje. igraju 1 skacu po voji pišćevoj. A ove lutke nijesu Bošnaci i ne dao Bog da budu taki! Pisac je htio da istakne ondašne raspoložene Muslimana prema Austriji i nezinoj vojsci, pa mu to nije pošlo za rukom. Mi tude ne vidimo ni jednoga odličnijega Muslimana, koji je s oružjem u ruci očajnicki branio svoju .slobodu i nezavisnost (a takih je bilo najviše), nego vidimo nekakve obićne razbojnike, koji pale tude dućane, ni sami ne znajući zašto i vidimo nekoliko kukavica, koji drhću pred imenom jednoga soldata... Uzgred moramo napomenuti i to, da je Mulabdić, na zadnih 30 stranica svoje knige, kopirao Osmana-Aziza, više, nego li bi bilo dozvo]eno. Kao što Osman-Aziz (u pripovijetci Bez nade) imaju svoga Alagu, tako Mulabdić ima Muharemagu i kao što Alaga iina sina Mehmed Aliju, tako i ovaj ima svoga Mustafu. Osman-Azizov Alaga ne da svome sinu da uei škola, nego ga pusti da postane skitnica, a Muharem Mulabdićev ta