SRĐ

— 518 —

rottami di pietra accumulate), ili zgomilane odlomke kamena, a toga ima još i danas po Gružu, a kamo li u ona vremena, kad je ovaj kraj pripadao Zahumju. Tako po rijeci gromača = Steingerolle imemo i selo Gromača. Lasno je dakle promisliti, da su Zahumjarii Gruž upravo s toga tijem imenom prozvali, jer je po igalu bilo mnoštvo grušja (gruha), isto onako kako su, za vrijeme polatinena, onu protivnu stranu nazvali Lapacl (Lapedo 1282, Lapado u XIV. i XV. vijeku). U tomu nas mišjenu nekako potvrđuje i to, što u svoje vrijeme vrlo učeni pijarista O. Urban Appendini, ma i kad bi latinski pisao, zvao je ovo mjesto Grusia '). Ali mi svakako ostavjamo da konacnu rijoo o ovom pitanu izrece ko je vo|an, a među tim citaoci će prisvojiti ono mnijene, koje im se uzbude svidalo da je vjerojatnije i razboritije. Spomenusmo malo prije, da je Gruž pripadao isprva oblasti, koja se zvala Zahumle, jer je onda Dubrovnik zauzimao samo onaj uski prostor na boku brgatske (sv. Srđ) gore do hridi (laos, odakle Lausa, Ragusa i t. d.).' 2 ) Zaliumle pak, ili ti zahumska zem|a (Humska), zvao se onda onaj kraj, koji se od Dubrovnika pružao s jedne strane do vrela Drine, a s druge je dopirao do rijeke Neretve. Te zem|o, kao što i Konavle, Trebuniju i Neretvu (ondašnu Paganiju) zapremahu Srbi 3 ). Dubrovnik dakle bijaše sa sviju strana na suhu okružen srpskijem zem]ama, te je na istijem i svoje vinograde držao, a za to su Dubrovčani i plaćali ustanovjenu svotu iz početka županima humskijem, a đocnije srpskijem krajevima. Taj do') V. Urbani Appendini „Сагтгпа", gdje ima pjesmica u hvalu gruške luke, a ta pjesmica zapoeimje ovako : Aspieis, ut placidos attolat gurgite fluetus Grusia Dalmaticas uobilis inter aquas? ') V. Rački „Borba juž. Slovena", Ead jugosl. Akad. XXVII. str. 89. 3 ) „I Seibi presero parte fra la Cetina e la Bojana". Prof. Danilo ,,Sulia eivilta in Jialm." str. 15. ,,Zem]a Srbajah se je mcđ'a Cetinom i Barom lučila u eetiri županije: to jest Neretva ili Poganija, Zahumje, Travuuija sa Konavlima i Duklija." Svilovlć „Kratka povjest. Dalm." str. 40. .... Si ehiamo Rausa, luogo posto in mezzo li conftni del priucipato di Tribuuia e quello di Zaeulmia. Resti Chrouica, izdsne jugosl. Akadem. (1893) str. 16. ,,U taj sabijeni prostor namjestiše se pomenuta plemena tako, da uad Savom i Vrbasom, iduć Neretvom k jugu do Dubrovnika stanovahu svuđa, što je k zapadu, Hrvati, a od istih granica k jugu i istoku, Srbi." Jagić „Kiiiževnik" str. 1132.