SRĐ

— 812 —

staviti beskrajni prostor; pređstava sadržava beskrajni prostor (kao mogućnost beskrajno ekstonsije), ali nije saznane. Saznane jednog beskrajnog prostora! Ko bi nam ga pokušao dati? Kako se može steći saznane o čem ne možerno imati prave slike? S velikim trudom naš razum može shvatiti neograničenu mogućnost beskrajne ekstensije. Ovo je neizmjeran prostor. Ali je ovo jedna predstava duha, a ne čulno saznahe. Netom nastojimo steći negovo saznane putem imaginacije, opažamo da nam je posve nemoguće predstaviti vrijeme i prostor u nihovoj neodređenosti. Granice uzmiču bez prestanka, ali nikada ne iščezavaju; Spusti, uzvišeni orle, Tvoj smjeli. visoki let, A ti mašto, koja nebesima prijetiš, Baei kotvu i čuvaj se bijesna ponora.') Napokon nije istinitodami stječemo direktnu intuiciju vremena i prostora. Bez sumne unutrašna nam intuicija u tome pomaže, kada želimo na koji način predstaviti vrijeme i prostor. Ali objekat naše direktne intuicije, to su tjelesa koja mogu opstojati ovdje ili tamo; to su granice izbočenih ili izdubenih tjelesa; to su razne promjene koje slijede. Ali direktno saznane vremena i prostora niko još nije mogao imati. Ideja vremena i prostora nije intuicija; ona se jedino odatle porađa, jer mi odnosimo jedne k drugima objekte složene, objekte prošle, sadašiie i buduće. Ovo pak nije djelo čulnog saznana, već one razborite misli. Nije nam dakle slobodno sa znanstvenog gledišta pristati uz Kantovu nauku o vremenu i prostoru; ali kako onda imamo shvatiti ove dvije predstave (raprezentacije)? Vrijeme i prostor uvijek su se smatrali kao dvije spojene raprezentacije; između nih glavna je ta razlika, što se prostor odnosi na ekstensiju, a vrijeme na sukcesiju. Ima dakle među hima zajedničkih crta.

') Abaisse, aigle sublime, Ton vol auđacieux; Imagination, qui menaco les cieux, Jette 1' ancre, et prends garde aux fureurs de 1' abime.