SRĐ

— 818 —

Da prostor i vrijemo nijesu naprosto subjektivne forme, to smo mi vee dokazali proti Kantu. Ali također oni ne postoje опакола kako ih mi zamišjamo u spojašnem svijetu; evo teze, koju, kad izložimo, moeic'emo stvoriti pravu ideju vremena i prostora. Ovdje mi treba da počnemo onim što označujemo terminima prostora i vremena. Kako smo već kazali, predstava prostora odnosi so neposredno na ekstensiju, predstava vremena na sukeesiju promjena. Postoji prostor u koliko, sa gledišta ekstensije, jedna ekstensivna stvar je moguća ili realna; postoji vrijeme, u koliko se sukeesivne promjene mogu zbiti. Prostor i vrijeme nijesu drugo dakle nego mogućnost ekstensije i sukeesije. Na ovaj se način tumači ideja kakovu je stvaraju svi ]udi. Kada ja velim: „evo prostora", to znači: „jedna ekstensivna stvar ovdje postoji ili može postojati". Tijelo ispuriava prostor (unutrašni), u koliko je ekstensivno; ono je u prostoru (spojašnem), u koliko ima površinu više ili mane ekstensivnu, i može biti zamijeneno drugim ekstensivnim tijelom. U kratko, prostor neposredno ne može se mjeriM vee samo ekstensijom; odatle slijedi, da on sadržava u svojoj bitnosti odnošaj na ekstensiju u koliko je sposoban shvatiti je. Tako je isto i o predstavi л т гешепа. Kant je isti priznao neku svezu među prostorom i ekstensijom. vremenom i sukeesijom, on je takođe pretposta^ r ]a. Isto tako kao što ne priznaje egzisteneiju prostora vee u subjektu, on proizvada putem subjekta ekstensiju koju pridružuje sensaeiji. Evo jednog dokaza da se predstava prostora osniva na ekstensiji. Ako je ekstensija spo]ašna, i predstava prostora mora imati izvan nas objektivan osnov. Ali niko ne može razborito poricati da našem duhu ekstensija nije spojašna i svojina spojašnih stvari. Ekstensija je tako spojena sa bitnošću same stvari, kao djelivost, kretane itd., da s nom ini moramo prenositi same stvari u naše unutrašne naoeale. Predstava prostora ima dakle i objektivan osnov u spo]ašnem svijetu. Ovo je obvezna premisa sviju znanosti. „Ovo je, veli Hartmann, instinktivna ideja (danas prihvaćena od svih prirodnih znanosti), za svaki prosvijetjeni um o distinkciji između stvari i predstave (raprezentacije), da je spo]ašni svijet u sebi realan (t. j.