SRĐ

— 860 —

0 ŽIVOTU I DJELIMA DIDAKA PIRA. — Toma Kersa. Ora chi fosti piacciati eh'io sappia Col nome che piu đura e piii onora Er' io di Iži, rispose quel spirto, Famoso assai Dante Purg. c. 21. Naši Dubrovčani veoma griješe što ne nastoje da učeni svijet pozna djela Didaka Pira, drukčije zvanog Jakova Flavija. Da su ona poznata, upoređivala bi se s djelima Tibula i Propercija, i jamačno ne bi ništa izgubila kada bi se stavila uz najiepše umotvorine elegijaka 16. i 18. vijeka, koji su toliko odvojili i brojem i kakvoćom u pjesmama te vrste. Ali osobito griješe u tome što ga nijesu nikada pomenuli ni u kakvom spomeniku, niti ostavili potomstvu kakvu vijest o negovu životu. A ipak svak će priznati da im je to bila dužnost učiriiti. Negovi zemlaei ne mogu da kažu ništa o nemu, jer se on samo rodio među nima, pa ako i znadu da je ikada živio, jamačno ne znadu da je on bio takav, da je bio na diku zemli u kojoj se rodio. Veeinu svoga vijeka proživio je u Dubrovniku; u Dubrovniku je i pjevao i, kad mu je muza zahvalnosti udahla neumrle stihove, on se odužio našim starima za gostoprimstvo koje su mu ukazali, kad je bio prognan iz domovine, tim što je mnogo pjevao u pohvalu Dubrovnika i pojedinih Dubrovčana svoga vremena, i ovi će zbog toga živjeti dugo u uspomeni potomstva, kao što će se zbog toga i Dubrovnik moći ponositi sve dok hegove zidine traju. Kako drugi Dubrovčani nijesu to učinili, pokušaćemo mi, koliko nam budu dopuštale slabe sile, da toj dužnosti odgovorimo. Ali kako, prema onome što smo rekli, nijesmo u stahu da iz raznih pomena pohvatamo biografske crte koje se odnose na našega dubrovačkog gosta, to ćemo gleđati da nam on sam te crte pruži, i pokupiti i srediti ono što on sam o sebi napisa na raznim mjestima svojih pjesama. I dovodeći u vezu sva ta mjesta, doći ćemo dotle da on sam tako reći napiše