SRĐ

— 868 —

žena ne prišapta: „Bog se smilovao!" Ove su riječi učinile silno djejstvo na dušu Jankovu. On se promijeni sav, zavoli svoju Milicu. ,,U to sunce izgrija, a iz jednog oblačka prosipi sitna kišica; blistaju se sitne kaplice na sjaju suncanom, kao ono biser na carskoj nevjesti. Kažu da je to časak sreće u životu Jud 1 skom!" Ovako završuje doista veoma krasna pjesma prirodi. Ova je priča iz života obična stvar, ali koja je majstorski izrađena. Priče bez natpisa su jedna komično-žalosna priča. Siromašak sejak Raćo hoće da krsti prvo muško dijete, ali ne može da nađe kuma. Na koncu se namjeri jedan stranac i pridrža dijete na krstu, davši mu ime Kornelij. Ali evo belaja! Raćo zaboravio ime djetetu i cijelim putem ne može da ga se sjeti. Povede dijete kući na saonicima, metnuvši ga u kolijevku. Misli i predomišja se Raćo, kako ono bješe djetetu ime, broji sve svece u kalendaru, pa sve badava. Ko će od bruke i sramote da dođe u selo i pred strinu Đuku, kako da ga zovne po imenu"? Da nu zapita*? — To ne smije, ali će on da se posluži prijevarom. Ako i ona bude zaboravila? Naopako po n. Udara bijesno po konma, saonice lete, ali imena nikako da se sjeti. Ni Đuka ne zna imena, zna samo da mu dadoše kumovlevo ime, i ništa više. Raću se smrači pred očima. On htjede da pogleda dijete, ali kolijevke nema! Raćo da poludi. Nađe dijete smrznuto, ukočeno. „Učini mu se kao da je neko više biće prošlo tuda i zgazilo ga, baš kao i ludska noga što gazi sitne mrave, i osjećajući kako je malen prama tom biću, klonu još dub|e glavom..." U ovoj je priči flno i niansovano izveden prijelaz iz komičnosti u žalost. Pisac je veoma dobro spojio smijeh i suze u jednu harmoniju, tužnu elegiju propale sreće. Priča Gdje si Gospode počine divnim opisom badnega dana. — Mi smo malo gdje naišli na onakav opis prirode. Po najgorem zimskom vremenu, jedno siroče putuje da se prehrani. To siroče od osam godina ide tetki Marti, da ga ona hrani, jer negova udova mati ne može da ga prehrani. Na jedinstveni je način opisana borba ovog siročeta proti sili vremena i mećavi. ..Dijete se svojim slabim nogama jedva promiče naprijed; nad nim se ori divja pjesma snijega i bure, a kroz klance i gudure razlijegaše se duboko hujane kao pjesma samrtna. prekinuto bijesnim zviždanem. Siroče klonu."