SRĐ

— 938 -

DANIELE CORTIS. — Antonio Fogazzarro. Glava XV. (16) Tajna gospođe Cortis. Od-vjetnik Boglietti ode u Cortisa na dvanaest i četvrt, te ga sluga uvede u sobu za učene, moleći ga ponizno da pričeka časkom gospodara koji će odmah doći. Pet časaka kašiie uđe gospođa Cortis čudeći se u velike ovom zakašnenu zastupnika svoga sina i u velike žaleći što gospodin treba da čeka. Gospodin, smeten ovom prekazom i ovom govorjivošću stare igračice, stade se učtivo braniti. — Služite se, reče gospođa, neprestano se osmjehujući. — S dopuštenem Sjede i ona, da ga ne ostavi sama. Odvjetnik, slabo raspoložen na taj neočekivani razgovor, htio se izviniti, ali iiegove zbunene riječi, nailazeći uvijek na onaj medeni osmijeh, pomankaše mu. — Zastupnik moj sin, preuze gospođa, mnogo je zaposlen. Ya}a da oprostite. — Oh, odgovori odvjetnik, znam dobro. Dapače, nadoda, vaja da čestitam gospođi, pošto čujem da ste mu majka.... Gospođa sklopi ruke i podiže oči k nebu. — Jesam, jesam, reče ona, sretna majka! Niko ne može znati koliko sretnal Odvjetnik se poboja da mu ne stane to objasnivati, te netom pristojno mogne, izvadi časovnik. — Mislim, reče on, da se ovdje ima naći jedno drugo čeJade, kako mi je jutros Vaš gospodin sin pisao. Ne znam da nije možda već došlo. — Mogu li znati? promrmja gospođa Cortis, pružajući se tijelom i licem s najuslužnijom žejom. — Mislim neki poznanik. Senator di Santa Giulia. Ona skoči na noge. — Senator? reče ona. Barun Karmin? Ima se naći ovdje? — Ali.. . čini mi se! izmuca odvjetnik, iznenađen. Gospođa izleti iz sobe bez riječi i vrati se odmah.