SRĐ

— 1.130 —

Тако i bi. Poslije ovoga vidjesmo, gdje se odvojiše od ovog okola po nekoliko tabora i pođoše pravcem k našim krajnim pozicijama uz oba planinska podnožja. Oni iđahu u gustim kolonama, sve đa}e i đa|e, a naši ih čekahu mirno i napuštavahu koliko je moguće bliže. Nama sad izgledaše da su tako blizu, da bi se mogli jedni na druge kamenom baciti. . . Ali naši ih i daje napuštavahu. Nas obuze neopisano nestrpjene, i gledasmo netrenice kad će naši opaliti .... Eto, sad bjehu tako blizu, da nam se cinaše, e se već mogu vrhovima od noževa dohvatiti.. . a naši ni još ne počihu. Na jedanput vidjesmo, gdje se nad našim šančevima digoše gusti plamenovi suro-bjelikastog oblaka, a zatim tresnu plotun . . . za ovim drugi.. . treći, pa onda zagrmje i zatutne, da se cujaše samo neprekidan grohot i lomnava, kao da se gore prolamahu. NeprijateJ padaše lcao zrelo klasje pod oštricom vitoga čelika, — ali ne ustupaše! Preko mrtvih tjelesa, potkrijeplen novim silama, on se mahnito u naprijed bacaše, ali i naši ga junački dočekivahu i kao snop^e slagahu po bojnoj pojani. Ovo bješe na našem lijevom krilu, a u isto vrijeme i na desnom odigravaše se ovakav isti krvavi prizor! Onaj grdni kotur sve se više i više odmotavaše i sve žešćom silom napadaše na naša oba ubojna krila, koja se lavovski borahu, ne uzmičući pred petorostrukom neprijatelskom silom. Mi gledasmo s napregnutim uzbuđenem i čekasmo, kad će i na nas doći red .... Podne bijaše u veliko prevalilo, a bojni se okršaj jednako produžavaše, a na nas još nikako ne dolažaše red! Ah svi osjećasmo negovu blizinu. Vazduhom se nošaše zadah krvi i baruta, koji čudnovato golicaše živce i slućaše neminovnu buru.. . Na svačijem licu ogledaše se briga i ozbijnost momenta, pred kojim se nalazi. Svak se bješe zadubao u samoga sebe, u svoje misli i osjećaje .... Možda se misleno opraštaše od svojih milih i dragih.. . od sunca i bijela svijeta .... Vidi smrtnu uru pred očima. A kome nije žao umrijeti? — Laže, ko kaže, da se ne boji smrti! Život je svakome mio; za život se sve daje, samo obraz ne! Obraz je miliji od svega; za obraz se i sto života daje! S ovim je svako