SRĐ

— 456 —

Lomna goro, lakoma i pusta, Divli рибе, kruti i varavi, Luto gn'jezdo hala i ludova, Neprijatei junaštvu i slavi; Jer si ništo, ništavilo kuhaš, Pa dostojno kicaš na tom kamu, Kletom zimi a paklenom leti, U tu b'jeda i nevola jamu. Kuiki špije') svitom odjeveni U odjeći grabežlive zv'jeri, Mudre blezge*), gjidije doturi 3 ), U snu knezi, a na javi leri*), Doma sebri^), u V'jeću gospoda, Ob'jesna a kukavna vlastela, Uzvišenih titula 6 ) ste puni, A jedna ste od jarčina fela 1 ). To je krasti vlastelina ime, Nisko radit, a vlastelin zvat se : Vlastelinom ne može se biti, A na lažu i pr'jevaru dat se, Jerbo oni, koj' razumom nije Uzdu strastim pritegnuo jače, Ti je ništa, ti je, upamtite, Ne vlastelin, nego lotro prače. To je neko jadno vlasteostvo, Pod papučom držat svač'je šije, Brat odasvud grdnijeh kamata, A da niko ni dužan ti nije, Iza mira 8 ) gradit se junakom, Bit pun atme 9 ), a praznijeh špaga, Na svakoga sumiiat, a gladovat, Boga dušman, a bit ortak vraga. O такако"), jedva legat") um'ješ, A vlastelin i v'jećnik se kažeš; Ne znaš naški, a latinski gore, A kavaler''') i dotur se lažeš I teolog i nadrizakonar I artiler ' ! ), astrolog, đometar I Demosten za Tabor i Placu"), A iz tikve t' ispuhiva vjetar.

Svak te pozna, a čini da ne zna, I svak muči, ma ne jer te stima' 5 ), Neg' jer znade koj' lakom si fnštar "), Kako plačkom naplaćivaš svima, Pa, da take nevole se prođe, Covjek gleda, da huncute mine, Te se klaiia, komplimente''') čini, Kada viđi Lutere, Kalvine. Otrov sipaš, a osvetu snuješ U brk sv'jetu, koj' vidi i znade; Zene praviš udovieam crn'jem, S toga kličem: neznabožni grado ! Makjavela po nauku kletom, Samo korist zna činit poštene ; Tako i ti, uz izgovor lažni, Tlačiš lude, a sramotiš žene. Mrka lica senatur se baniš, Da si Solun svak reko bi veće ; Gledaj oca, pa onda ću r'jet ti, Koja krv ti u žilama teče; On je barbar, a ti si mu sinak, Zvjersko srce, a jezik od zmije: I on taki senatur je bio, Pa je kro gdje je zno i gdje nije. Nemaš otkle da živiš ko gospar, R'jećeš — zato mučiš se i škrimaš; IS ) Vidim dobro, bogolubna halo, Da od ćifa' ?) te savjete primaš; No ko žive od grabeži, znajbud', Na ri će božja desnica se prnžit: Bog je trpeć i ide polako, Ma će jednom i riemu dotužit. V'jećnik, v'jećaš nad glavom i zePa si u čas s' i suđa dokučo [mlorn, I tu veliš : „Vlastelin sam rodom, Ergo : izuć", ma to što si zbučo"), To je mazge ne lođika ludska: Biti učen ti mniš da je rojit: „Libro Verde, Croceo, Statuto" 2 '), Otkud! Va|a i učit s' i znojit!

') Psine uhode 3 ) ludovi 3 ) divLani učeriaci 4 ) uličari 5 ) prostadija ") naslova ') vrsta 8 ) zidina 9 ) oholasti 10 ) majmun ") čitat ") vitez 13 ) tobgija ") Tabor je mjesto u zagrađu „Ploče", gdje se je rasprtivao trg, što je iz istočnijeh zemaia u Dubrovnik dohodio. Tu bi se utaborili lurski, bosanski i hercegovački trgovci. — Placa je glavna ulica u Dubrovniku. IS ) počituje ") gusar ") poklonstva ") varkaš se ,9 ) jevrejina ,0 ) izvalio 21 ) kriiga zakon& i ustava dubrovačke republike.