SRĐ

— 493 —

ХЈгебепа za nagradu meni, Moje srce bahato mojaka I nagoni jezik neka zbori. [Ona ga prezirno gleda.] Tvoju usnu na taj rug ne uei, Jer je, gospo, za Jupce stvorena, Ama nije za onaki prezir. 1 ) Ako tvoje osvetjivo srce Ne zna praštat, gledil ja ti pružam Britkng maca, i to li si vojna, Ti ga rini u te vjerne grudi I iždeni dušu, što te Jubi: Nu ih gole pred udarcem smrtnim, Pa te mo]n, smjerno kleceć: ubij! [On razg'ala prsi; Ana zamahuje mačem.] Što si stala? Ja Henrika smakoh,. .., Al' me nagna Jepost tvoja na to. Što se libiš? Ja ti muža ubih,.... [Ona opet zamahuje na n.] Al' me nagna tvoje rajsko lice. [Pada joj mac iz ruka.] Digni maca ili digni mene. Ana. Ustaj gore, licemjerče, ustaj! Jer, i ako žejna smrti tvoje, AI' ja ne ću vršite|em biti. Gloster. Tad mi reci, neka sam se smaknem, Pa ću s'ubit. Ana. To sam već ti rekla. Gloster. Jest, u jedu; ali opet reci, Pa će istim mahom ova ruka, Koja smače rad jubavi tvoje I,,ubav tvoju, mnogo vjern'ju lubav

') For it ivas made for kissing, ladij, not for such contempt (jer ona [usna] bješe učiriena za lupce, gospođo, ne za takav prezir). U Nijemca: Zum Kuss geschaffen, Herrin, sind sie ja; što nije tačno, jer je izostavleno: ne za takav prezir; osim toga je i jestetički pogriješeno, pošto, u onakom obliku, nema one riežnosti, te je u matici ima. — Talijancu se može jedino prigovorit, što je contempt preveo collera.