SRĐ

- 628 —

radionice do jednih polica, na kojima je bilo nekoliko drvenih kalupa. Stoličica je postavjena jednim komadom tvrda sukna, i on se zadovolno zavali na nu, savi grbacu, stegne jednu staru obuću među kojena i nastavi rad. Svi su vrlo hitro rađili, i majstor Petronije sa pos]ednim zalogajem u ustima zasjede za rad, natuče na nos velike okrugle naočare, zasuče rukave svoje šarene košule i počne šiti nedovršenu čizmu. pogledajući po katkad preko naočara, kada je htio da uzme štogod sa stola. Trebalo se žuriti bogme, mnogo posla pred praznik, naročito u ovom kraju, gdje se preko godine slabo pazari. — Ovo je gore nego ciganski kraj, vikao je često preko godine majstor Petronije. Tobož činovnici i gospođa, a ovamo nikad i nemaju pengeta na nogama, već navuku kajače na raspale cipele i nikad ne svlače jedno bez drugoga. Vidiš, Maro, politika, politika, ona je svemu tome kriva. Sad dakle, kad se ukaže dobra prilika, ne treba je propustiti. Majstor Petronije, koji je preko cijele godine imao samo Glišu za pomoćnika, bio je sada uzeo još četvoricu u pomoć, i nijedan nije imao vremena da zijevne. To je bila već treća uzastopna prebdjevena noć; samo su izjutra lijegali po nekoliko časova, i onda se opet rad nastav]ao u maloj radionici cijeloga dana i cijele noći. Svaki je htio da skupi malo para za praznik i za to je trebalo mnogo raditi i naprezati se, a pored toga dobrovojno pjevati. Ali svaki je irnao pred sobom сЦ: nekoliko dana uživana i bezbrižnosti, i samo je tijelo nihovo osjećalo umor ali ne duh. Mitar opet zapjeva, — svi zapjevaše, čak i majstor Petronije, i ako nije znao pjesmu. Grliša je sjedio u svome uglu i strugao, izjednačavao novu petu na staroj čizmi, ali je on to vrlo ozbijno radio. I on je pjevao, ali se nije opažalo, jer mu lice time nije ništa gubilo od uobičajene ozbijnosti. Stupali su tako sve dubje u noć, popijevajući s vremena na vrijeme. Stari sahat na zidu izbi devet časova. Malo docnije vrata se otvoriše; svi podigoše glave, ali, vidjevši ko je, brzo ih spustiše.