SRĐ

— 722 —

čeličeći pjesmom klonule i zamjenujući pale borce za narodnu stvar. Mnogo prije no je ušao u školu, Zmaj je znao čitati, a marjivo je čitao sve što je dobavio. Harakteristično je, da je naj većma volio pjesme, koje radi iznakažena jezika češće nije ni razuinijevao, pa, i ako nikad nije odvajao u pamćenju, mnoge je stihove iz ondašnih kalendara, »f^etopisa« i »Zabavnika«, znao na izust. Zmajevu |ubav prema pjesmi i rodu blagoslovio je srpski velikan-pjesnik Sinm Milutinović — Sarajlija. G. 1840., kad je Jovanu bilo sedam godina, svrnuo je Sima u pohode Jovinim roditejima. Opraštajući se zatim s domašnima, htio je pozdraviti i maloga Jovu, ali nega nigdje u stanu. Iza duga tragaiia, nađoše ga u zakutku, gdje spava. Roditeji ga htjedoše pi'obuditi, ali Sima tek što mu cjelovom dotakne čelo i uskliknu: »Da Bog da bio pjesnik!« I ta se proročka že[a auktora »Srbijanke« ispunila. Jovan Jovanović, radi bogatstva tvaralačke moći, postao je jedan od naj simpatičnijih srpskih pjesnika. Pavle Jovanović, opazivši u sinu osobite duševne vrline, ne požali ni truda ni troška, da ga izuči u svjetskim naukama, kako se je hegovu staiiu pristojalo. Jova je u mjestu rodeiia svršio osnovnu školu i dva gimnasijska razreda, pa je gimnasije nastavio u Halašu, a dovršio u Požunu. U tim krajevima upoznao je dobro mađarsku pojeziju, koju je kasnije onako vješto znao presaditi u srpsku bašću. Svršivši girnnasije, oda se, ugadajući očinoj žeji, pravnim i državnim naukama u peštanskoj, praškoj i bečkoj universitati, ali hegova narav, koja je vojela prirodu i htjela biti uvijek od pomoći svome bližnemu, nukala ga je na učene prirodnih nauka, pa je on ujedno slušao i predavana na medićinskoj fakultati. Pošto redovno svrši pravne nauke, vrati se u Novi Sad. Tu ga zateče ustavna godina 1861., kad seje varoškim vlastima priznalo staro pravo, da mogu birati svoje zvaničnike. Novosadski magistrat tad je bio u čisto srpskim rukama. Dični vođa srpskoga naroda dr. Svetozar Miletić bio je građski načeonik, Jakov Ignatovie vehki biježnik, Laza Kostić senator, a našega Zmaja jednoglasno izabraše za podbiježnika. Ali Jova ne ostade na tom mjestu ni godinu dana, zahvali se na službi i preda se srpskoj knizi i svome »Javoru«. U tu godinu pada i jedno Zmajevo junačko djelo. Kad je vatra