SRĐ

— 723 —

liarala po Novom Sadu, među drugim, sto su gasili, bio je i Zmaj. Na zapomagaiie jedne majke, da su joj djeca u plamenu, skoei Jovan u vatru i iznese ih zdrave i čitave. Tom pnlikom, sjem zahvale, spjevao mu je hrvatski pjesnik I. Trnski jednu pjesmu. God. 1861. slavio je dicni Zmaj svadbu s Jepotom djevojkom iz Novoga Sađa, Ružom Licaninovom. Toj svadbi srpski narod duguje u Boga divne »Đuliće«, to jevanđeje ciste, blažene, srpske lubavi. Kako je u to doba Tekelijin zavod u Pešti ostao bez upravnika, Matica Srpska izabere Zmaja za nadzornika, te on krene u Peštu. Tu je već razvio svu svoju đjelatnost u omladinskom pokretu, prikupjajući omladinu u đačko kolo »Preodnicu«, kojoj je on bio na 6elu. Ujedno je tu mogao udovojiti svoju davnu žeju: ucene medićinskih nauka. Kad je g. 1866. narodni div Sv. Miletić pokretao »Zastavu«, koja eto cetrdeset godina stoji na braniku srpskih svetina, Zmaj ga je iz Pešte potpomagao i sokolio u toj zamisli, pa u herojskoj borbi vojvođanskih Srba nije ni za čas sustao. God. 1870. bi proglašen doktorom cjelokupne medićine i dode u Novi Sad, da tu sred svoga naroda počne liječničku praksu. Od toga doba sretamo ga kao liječnika u više mjesta: u Pančevu, u Karlovcima, u Futogu, u Kamenici, u Biogradu i u Beču. U Pančevu mu udes zada neprebolan udarac, tu mu u naj bojem naponu izdalme Juba Ruža. Ojađeni pjesnik sav čemer svoga srca prelije u »Đuliće uveoke«. U to ga pozvaše u Biograd za dramaturga Narodnoga Pozorišta s izričitom napomenom tadašnega ministra Vasijevića, da se pored dramaturgije može baviti i liječništvom. Radi nagomilanili posala u pozorištu, Zmaj je brzo uvidio, da ta služba nije za hega, morao je biva zapustiti ili dramaturgiju, ili liječništvo, te se zahvali i ode u Beč, da se oda liječničkoj praksi, srpskoj knizi i akademskoj omladini. Po tome svrne u Zagreb, i tu je, čašćen i poštovan, vas predan svome »Nevenu«, dočekao veliko slavje: pedesetu objetnicu pjesničkoga rada. Vaseijeli narod srpski odao mu je tom prilikom svoje duboko počitane. Lanske — 1903. godine — navršio je sedamdeset godina života, širom Srpstva bila mu je i sedamdeseta objetnica dostojno proslavjena. Proslaviše ga i braća na tužnom Kosovu, što vječito strepe pred arnautskim hangarom, i Srbi