SRĐ

— 760 —

0 S V Е Т А. (Кгај). Novela iz dubrovačke prošlosti. Prijateju Pavlu Orloviću posvećuje M. de Valois. чХУ. Na 20 Dećembra dubrovački brod „Sv. Vlaho" pod zapovjedništvom kapetana Ivana Baselija ukotvi se u gruškoj luci. Ivan i Lene iskrcaše se iz broda i nikome ništa ne kazaše za uzrok svoga dolaska u Dubrovnik, pa ni samome kapetanu od broda, koji se odmah potrudio da im nađe stan kod jednoga svoga prijatelja u Gružu. Osvanu lijep i vedar dan. Ivan i Lene ranije izađoše u grad i, pošto se pomoliše Bogu u hramu sv. Vlaha, uputiše se put sv. Jakoba, da se nauživaju hladnoga jutrnega vazduha. Pred samostanskom crkvom nađoše okupjeno nekoliko sejaka, koji su čekali da zazvoni misa. Табпо u 8 ura zvono navijesti, da je svećenik stupio pred žrtvenik, i narod, koji se pred crkvom nalazio, napuni od jednom predne klupe u crkvi. Ivan i Lene zaustaviše se još malo pred crkvom, diveći se veličanstvenom vidiku, što se odatle širi, a srce kao da im je šaptalo, da će im baš taj dan riješiti zagonetku hihova života. Nakon malo i oni uđoše u crkvu, da se Bogu pomole, i postaviše se iza sakupjenoga naroda, tako da se niko nije nih ni sjetio. Misu je ćitao glavom benediktinski opat O. Ambrozije Pucić, negdašni dubrovacki vlastelin Pijerko Pucić. Iza misenarodse raziđe, a Ivan i Lene otiđoše u sakristiju, da dadu svešteniku jednu misu za svoje mrtve. Netom stupiše u sakristiju, 0. Ambrozije, koji je svlačio sa sebe misno rulio, okrete se da vidi ko je. Omjeri ih od glave do pete, ustrese se, podiže ruke k nebu, i, udrivši se po čelu, usklilmu kao izvan sebe: Bože, Bože oni! Ivan i Lena, ne shvativši fratrove riječi, približiše mu se i pružiše mu jedan srebrni novac, da im se reče jedna misa za nihove mrtve. Benediktinac kao da nije shvatio hihovu že-