SRĐ

— 282 —

najvećma žuđi da s nime govori, upita je za ime i za sudbinu nezinu i ostalih duša u tom nebu. Prožeta že}om, da učini, što Bog hoće, ocituje mu se. To je Piccarda Donati. Ona se nalazi u tom nebu, jer nije ispunila zavjeta čistoće, pošto je brat Korso silom udao za nekoga Rossellino della Tosa. Zatim mu pripovijeda, kako od onoga dana, kad je brat silom izvede iz samostana, bijaše nesretan nezin život. Piccarda mu pokazuje i krajicu Kostancu, majku Fridrika II., koju isto tako silom izvedoše iz samostana. Dante bi htio znati, da li duše muči že]a za većim blaženstvom, nego li im je ođređeno, na što mu Piccarda odgovori, da duše ne poznaju druge vole do voje božije, da ih to potpunu zadovojuje i blaženim cini. Kad Piccarda tako zadovoh Dantovoj že|i, pocne pjevati: Ave Maria, i nestade je. 4. I ako pjesnik ne pita, ipak Beatriče znade, da mu dvije sunme uznemiruju srce. Prva je sumha, zašto gubi od zasluge onaj, koga drugi priječe, da izvrši učineni zavjet; a druga, da li se duše zbija vraćaju na planete, kako to uči Platon. Beatriča odgovara najprije na zađnu tačku. Sve se duše blaženih nalaze u Empireju oko Boga, a pokazuju se u raznim sferama, ne, jer im je određeno različito boravište, nego jer tako treba govoriti judskom umu, da razumije ono, što je izvan granica ćutilnog svijeta. I za to svete knige govore o Bogu, da ima ruke i tijelo i zato crkva prikazuje anđele u Judskoj podobi. Sto se pak zavjeta tiče, Beatriča nastavi, da se Piccarda i Kostanca doduše prignuše sili, ali kad mogoše, ne povratiše se u samostan; nihova voja ne bijaše kao kod svetoga Lovrijenca i Mucije, za to ni niliova zasluga nije potpuna. Na to Dante upita Beatriču, može li čovjek nadoknaditi neodržani zavjet na koji drugi način? 5. Na to Beatriča: da je najveći dar, što Bog judima učini, slobodna vo|a, koju čovjek potkrijepluje polaganem zavjeta. Dvije su stvari potrebite, da zavjet bude va]an: predmet i fonna zavjeta. Sto se fonne ili uvjeta zavjeta tiče, ne može se na nikakav način promijeniti, to va]a održati; crkveni auktoritet pak može da zamijeni predmet zavjeta, ali nečim bo]im, što zalitijeva veće žrtve. Beatriča završuje govoreći, da se ne va]a igrati sa zavjetima; da se prije polagana ima dobro pro-