SRĐ

— 341 —

ALEKSANDRIJA. Talijanski spjevao Đozue Kardući. posvećcno .Tosipu Regalđi, prigodom izdaria riegoA'a djela „Egipat". Vejora salom Luksorskom nad crvenom Ramsa glavom upravno mistiena ee zmija siknut, a na lijevo jastreb škripuc'i letnut; s memfiskog neizmjernog serapeja, što ga ispod žarkoga sunca straže od granita mudrijeh šest sto sfinga, muknuše Api; s zelenih nepomičnili kad s papira mareotskom pustarom žutom, đoklo lahor šuti okolo, ovaj jeknut grčki će рбап: „Сиј Egipte! Dođosmo pozdravit te „Helade mi — s koplem i s kitrom — sinci; „Tebo, stotin' tvojih rastvori vrata sad Aleksanđru! „Ali Amonu vodimo Zevsu sina „da ga prizna — ovog gojenca dragog „tcsalskoga; živi lijepi ovaj Ahilov porod. „Капо lovor mirisni nem' talasa „pram se; lice ružično cv'jetnoj sliči „Tempi. S' oka hegova Olimpiji sunce se sm'ješi. „Licem mu je egejski s'jevajući ,,mir razliven; oblaka poput b'jelih „nad nim katkad prolaze slatki sanci slave i pjesme.