SRĐ

4

na prag prozora obližne kuće naslonena djevica čudno gledala u pjesnika Sa zvonika sv. Domenika zabruji podne, a faganel strav}en diže se na let... — »A druge!?« — upitaće filozof pjesnika i pokaza mu na ostale tice u krleci. Pjesnik izvadi novcarku i otvori je. Filozof se zacrveni, a na djevojčinim očima pričini se pjesniku, kao da vidje suzu. Pričini se, veju, jer pjesnicima se, vele Splićani, sve pričina. Ko zna, da li je djevojka i bila na prozoru! .... * * * Popodne tog istog dana penali se filozof i pjesnik na Marjan. Kod posjedne kućice Vejeg Varoša četiri se mulca igrala ulovjenom tičicom, kojoj su o nogu privezali vrpcu. — »Koliko za nu?« — upita filozof. — »Dva šolda!« Dade im dva šolda i hodeći na više odriješi vrpcu s noge nevojnom verdunu, pa ga polako baci u vis. Ovaj se bijedan jedva mogao održati na krilima do obližne međe. Mulci zvijerali, gdje je verdun pao za to ga pjesnik prihvatio s međe i pošav desetak koračaja stigao do ograde jevrejskog grobja, a onda ga hitio s pijetetom u krošnu mladog čempresa. Mulci su stajali pokuneni, a pjesnik će filozofu : — »Predrasude, amice, predrasude spasavaju od svjetine! — (jer mulci ne će tića iz grobja).