SRĐ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

147

skokšt preko mletačkog zemljišta i mora u turske krajeve. Sve nastojanje Sinjorije, da u ovoj stvari zađovolji Turke, ostajalo je ipak ponajviše bez uspjeha, te je gospodarica Jadrana morala da trpi nebrojenijeli šteta i poniženja od šake junačkijeh i drzovitijeh Uskoka. Za neko vrijeme pregovaralo se između Mietaka i ćesara o predaji Senja i susjednijeh mu mjesta u najam Republiei, ali bez rezultata. Položaj Mletaka postade još teži kad i španjski gusari počeše da krstare Jadranskijem morem. „Dva pitanja iz našeg vladalačkog prava". Mjeseenik „Arhiv za pravne i društvene nauke", koji izlazi u Beogradu, donio je iz pera g. Slobodana Jovanoviea, profesora državnoga prava na srpskoj universitati, raspravu pod gornjim natpisom, i to prvi dio, „о osnivaču dinastije". Pisac pretresa pitanje, ko se ima smatrati osnivačem današnje đinastije u Srbiji, kralj Petar, njegov djed Karađorđe ili njegov otac knez Aleksandar Karađordević. „Knez Aleksandar Karađordević i Kara-Đorđe jedina su dva pretka Kralja Petra, o kojima se govori kao o mogućim osnivačima dinastije." Ха osnovu privedenijeh razloga, pisac tvrdi da se ni jedan ni drugi ne mogu smatrati osnivačima dinastije. „Knez Aleksandar bio je, istina, vladalac, ali ne nasljedan. Kara-Đorđe je imao jedno đostojanstvo, koje je, bar od 1808, smatrano za nasljedno, ali to dostojanstvo nije bilo vladalačko. Nijedan od njih nije ispunio one uslove, koji se od osnivača dinastije traže, jei' nijedan nije postao nasljedan vladalac." Pisac dakle zaključuje, da se samo kralj Petar ima smatrati kao osnivač dinastije, jer se na srpski prijesto nije popeo „ро jednom pravu koje je naslijedio od svo-

jih predaka, nego po jednom pravu koje je on lično zadobio, budući Narodnom Skupštinom za Kralja izabran." Problem iz ruske povijesti. U Parizuje izašla knjiga: „Les origines de la Russie moderne. — La crise rćvolutionnaire 1584—1614" (Plon, 1906). Auktor ovoga djela Poljak K. W aliszewski, vrstan poznavač ruske povjesti, izlaže u njemu mutni perijod od 1584. do 1614, pa na toj pozadini kuša da riješi pitanje, je li D i m it r i j (tako zvani lažni Dimitrij), koji je poslije smrti Borisa Godunova od 20 juna 1605. do 16 maja 1606. sjedio na ruskom prijestolu, bio sin Ivana G-roznoga ili nije. Auktor ne zakijučuje, ali nije teško pogoditi da Dimitrija drži sinom Groznoga. Svakako ostaje i ostaće možda za uvijek tamnijeh tačaka u Dimitrijevoj biografiji. Prirodne znanosti. Polovinom prošloga mjeseca javiše njeke naše i tuđe novine, da je bio uhvaćen u Istri jedan morski pas, ženskoga roda, od prilike 6 metara dug. Poslije se je konstatovalo * u Pulju — gdje je pi-imjerak bio ргед-leđan — da je vrsta, kojoj ta psina spada, opasno Charcharodon Rondeletii te da mu duljina čitava tijela iznosi met. 4'60, a ne 6 met, kako bijahu s prve krivo javili.** Po tome bi taj ulovljeni primjerak bio za jedno 60 cm. kraći od onoga iste vrste i roda, što se uhvatio u dubrovačkoj luci dne 15 jula u veče, god. 1901, i čiji se koštur skupa s perajama nalazi sačuvan u dubrovačkome muzeju. * „Fremdenblatt". ** Tršćanski „Piccolo" ođ 9 o. m. (jutmje izdanje) ima vijest, da je uhvaćena psina duga preko 5 met. i da nije bila ulovljena u vodama Istre, već u onijem ostrva Cresa. Po istome listu egzemplar nalazi se sada u tršćanskom muzeju prirodnijeh znanosti.