SRĐ

DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

547

Gundulić, Junije Palmotić, Ivan Bunić, Antun Kastratović, Baro Betera, Nikola Bunić, Paskoje Primović, Petar Kanavelić, Stijepo Đorđić, Jeronim Gučetić, i drugi. Njihova poezija je ili cisto lirska i subjektivna sa izlivima pobožnijeh osjećaja, sa protestiraa protiv svjetovne ljubavi, sa apologijom ljubavi božanske; ili takođe lirska ali bibliska, sa prepjevima bibliskijeh pasaža narocito psalama Davidovijeh, koji su služili kao jedna od najćešćijeh inspiracija za dubrovaćke liričare; ili, najzad, lirska po karakteru a epska po predmetu, u kojoj su mnoge teme bibliske, mnogi događaji hrišćanske istorije opjevani sa lirskijem izlivima. Satirična i šaljiva poezija takođe nije prestajala. Dubrovčani imaju svoj, malo elementaran humor, koji je uvijek nalazio izraza u književnosti. U 17. vijeku taj su humor njegovaii Stijepo Đorđić, sa originalnom i vrlo vještom pjesmom Derviš koja je kao jedna travestija .leđupke s turskijem koloritom; zatijem Vladislav Mencetić, sa svojijem Radonjom, vrlo prijatnjoni pjesmom o temi poznatoj i prostoj kako se zla žena batinama umiruje; Paskoje Primović, sa svojijem satirama protiv Korculana, povodom njihova neprijateljstva prema Dubrovčanima, koje su pretjerano žestoke u tonu, pokazuju razvijen lokalni patriotizam i gordost na domovinu, i imaju šaren, makaroničan jezik u kojem se i srpske i talijanske riječi slikuju ; i drugi. Ako je 17. vijek u lirici bio plodan, ono u čem je on bio najači, to je epska poezija. Mi smo već pomenuli da je bilo religioznijeh epova; to su: Kristiada" Junija Palmotića, razvučena parafraza istoimenog epa od Jeronima Vide, talijanskog pjesnika; zatijem: „Mandaliena pokornica", kratka i čitka pjesma Ivana Bunića; „Glavosiječenje Ivaria Krstitelja" od Nikole Bunića; i druge epske pjesme, među kojima i neke najvažnijeg i najproslavljenijeg pjesnika dubrovačkog, na kojeg ćemo sad preći. Ali je važniji istoriski ep, koji je stvorio „kralj dubrovačkijeh pjesnika" (гех illyrici carminis) Ivan Gundulić. Rođen 8. januara 1588. u vrlo uglednoj vlasteoskoj porodici u Dubrovniku, Gundulić dobi svoje vaspitanje i obrazovanje u Isusovaca, vjerovatno proputova nešto tuđijeh zemalja, i posluži korisno republici u mnogijem višijem državnijem