SRĐ

i

548

СРЂ.

SRĐ.

funkcijama, sve do smrti, do 10. decembra 1638. On je bio vrlo obrazovan i poznavao dobro tadašnju talijansku i klasicnu poeziju. Njegova su djela razne vrste, sva u stiliu međutijem. On najprije ima kraćijeli pjesama, i ako ne Ijubavnijeh kao ostali pjesnici. Zatijem ima povećijeh pjesama. Takve su, najprije Pjesni џокогпе, jedna od uobičajenijeh parafraza psalama, bez veće vrijednosti; zatijem Ljubavnik cramežljiv, prijevod ili bolje prerada po Đirolamu Fretiju, talijanskom pjesniku ; najposlije Snze sina razmetnoga. djelo, u kojem je možda po nekijem talijanskijem djelima, obrađena poztiata bibliska parabola o bludnom sinu, i koje je jedno od najljepšijeh djela Gundulićevijeh ako ne baš najljepše, krepko rađeno s puno dramaticnost.i i živosti, a tako i osjećaja, s bezbrojnijem antitezama i poetskijem figurama, u jeziku, koji je kud i kamo odmakao od naivnog narječja Siška Menčetića i Đorđa Držića. Gundulić ima i drama; pisao ili je nekoliko, ali su mnoge izgubljene. Tri su samo očuvane potpuno ; to su Ariadna, Prozerpina i Dubravka. Ariadna je cist prijevod istoimene drame Đan-Batiste Rinučinija, jedan od prvijeh pokušaja melodrame, skoro opere, u talijanskoj književnosti; tema joj je poznata priča o Tezeju i Ariadni. Prozerpina je vjerovatno takode talijanskog porijekla, a lici mjestimice i na ep latinskog pjesnika Klaudiana, u kojem je obradena ista priča o Plutonu i ugrabljenoj Prozerpini. Dubravka je sasvijem originalna i jedno od najpopularnijeh djela našega pjesnika. Ova pastoralna drama, jedna od posljednjijeh u dubrovačkoj književnosti, i u isto doba jedna od najbolje rađenijeh, u koliko se ovaj rod mogao dobro raditi, predstavlja svojijem predmetom jedan, možda legendaran, običaj, po kojem, na dan sv. Vlaha patrona dubrovačkog grada, najljepša djevojka, kao neka vrsta karnevalske kraljice, polazi za najljepšeg mladića U njoj su vile i pastiri kao i u Držića, samo je sve izvedeno logicnije i dosljednije i začinjeno lijepijem lirskijem pasažima, među kojima se naročito ističe liimna slobodi dubrovačkoj. Ali je od svijeh ovijeh drama važniji, i od svijeh Gundulićevijeh spjevova najčuveniji ep Osman. U talijanskoj književnosti, poslije Tasova „Oslobođenja Jerusalima'*, epska poezija je povukla za sobom velik broj pjesnika. Ona je izvršila svoj uticaj i u Dubrovniku,