SRĐ

549

i Gunđulić je, u maniru Tasovu, obradio jedan predmet više nacionalnog znafaja, jcdan događaj iz siovensko istorije, a koji izražava istu ideju koju i Tasov ep, oslobođenje hrišćana od Turaka. Taj je događaj suvremen Gundulieu, to je poraz mladoga sultana Osmana 1621. pod Hotimom, na Dnjestru, od poljskog kraljevića Vladislava, i umorstvo Osmanovo 1622 Sam taj poraz nije neposredno opisan, nego se njegova retrospektivna slika ukazuje pri opisu puta Alipaše, koji ide kao glasnik mira Poljacima, prelazi zemljište bitke i gleda u Varšavi slike koje tu bitku predstavljaju. Smrt Osmanova, međutijem, neposredno je opisana, i ima dosta lijepijeh momenata u pricanju kako se janjičari pobune protiv Osmana, napadnu na dvor njegov, izvuku ga, izvrgnu ruglu i udave, a zacare Mustafu, strica njegova. Sern ovoga glavnoga predmeta o Vladislavu i Osmanu, u spjevu ima puno romantičnijeh epizoda, među kojima se naročito ističe onaj o Sunčanici, divnoj kćeri Ljubdraga, slijepoga potomka srpskijeh despota, koju Turci zarobe i vode Osmanu Ep je ovaj najveće djelo dubrovačke književnosti sa svojom širokom slovenskom koncepcijom, [_sa svojom apoteozom Poljskoj, koja je onda bila uzdanica Slovena kao danas Rusija, sa svojijom toplo pisanijem mjestima o srpskoj prošlosti, sa glorifikacijom Dubrovnika, sa jeremijadama o propasti stare grčke civilizacije. Njegove su odlike romantično slikanje i sumarna psihologija, simetrija u kompoziciji i rasporedu epizoda, ukus i suviše uglađen, obilje epskijeh i pastoralnijeh pasaža, dobri i široki politički pogledi, besjede i misli jedre i mudre, stil pun živosti i svakovrsnijeh dobro izvedenijeh figura, itd. Ovaj ep, dodajmo, nije potpun, i u njemu nedostaju dva

rundulića" na istoriskom epu su radili još Jaketa Palmotić sa svojijem Dubrovnikom ponovljenijem, u kojem je opisao naglu propast i podizanje Dubrovnika u strašnoj katastrofi koja je Dubrovnik upropastila, naime pri užasnom zemljotresu od 1667.; zatijem Vladislav Menčetić sa svojom Trubljom slovinskom, u kojoj su opjevana viteška djela hrvatskog junaka Petra Zrinjslcog; i drugi. Dramska poezija bila je u 17. vijeku vrlo obilata, i ako ne toliko isto jaka. Najvažniji njen predstavnik je Junije