SRĐ

POLJICA * * • Povjesni osvrt o stotoj obljetnici njihova pada. Ivan Pivčević. Predgovor Uredništva. Povjesni osvrt na Poljica popa prof. Ivana Pivčevića napućuje nas da istaknemo znatnost ove male općine, zato štoje ona održala svoju samoupravu i za mletačkog gospodstva sve do 1807, kad je Francezi osvojiše. Poljica su u srednjoj Dalmaciji bila ono što Paštrovići u jugoistočnom srpskom kraju Dalmacije, koji su takoder sačuvali svoju samoupravu do početka XIX. vijeka. Historija Poljica je znatna i stoga što su Poljičani imali raznih veza i doticaja sa srpskim i bosanskim vladarima i sa plemenom na istoku Cetine i što su Poljica bila na staroj granici hrvatskog i srpskog plemena, koja su se ovdje s jedne i s druge strane miješala. Toga se miješanja ili seljenja dotakao više puta u ovoj radnji i pisac, ma i da bez namjernog isticanja. Ali naj znamenitija je stvar u historiji Poljičana, da su oni sve do našega doba pisali starom ćirilovicom, kao što je pisao njorn narod u Hercegovini, Bosni, u makarskoj biskupiji i drugovdje, i kao što su pisali i sami Dubrovčani. Pokojni pop prof. Ivan Berčić lcaže, da su Poljičani pisali ćirilovicom matice rođenih, krizmanih, vjenčanih, mrtvih, propovijedanja, živote svetaca, zakone, pogodbe, oglase i svjedodžbe i da su primali i same naredbe mletačke napisane ovim pismenima. Ovu su ćirilovicu poljički popovi nosili i izvan Poljica u župe, gdje bi bili namješteni. Oni su držali ovo pismo kao svetinju i tako su bili s njim srasli, da su ga pisali sve do danas a zvali ga poljičkim, ma i da se neznatno razlikuje od ostale stare ćirilovice. Ovo njihovo pismo dokazuje čvrstu vezu Poljičana s ostalim narodom i veliki njegov uticaj na Poljičane nadasve s istoka.