SRĐ

854

СРЋ — SRĐ

Zatim pisao prelazi na orizontalno razđijeljenje, na zone. Nas će zanimati naj više Ilirska i nje hercegovačko-crnogorska podzoaa. Panonska zona zaprema sjevernu Hrvatsku, sjevernu Bosnu, Slavoniju i sjev. Srbiju; dijeii ovu zonu na dvije podzone, na 1. Hrvatsko-sjeverobosansku, 2. na Srijemskosrpsku. llirsku zonu dijeli u tri podzone: 1. Bosansku, 2. Hercegovačko-crnogorsku, 3. Srpsku. Ovoj zoni pribraja hrvatsku gorovinu Like i Krbave, južnu Bosnu, sjevernu i istočnu Hercegovinu, Crnugoru, Novi Pazar, jugozapadnu Srbiju, zapadnu Srbiju, zapadnu Staru Srbiju i naj sjeverniji kraj Arbanaške. Karakteristično je od ove zone prevlađivanjo ilirske bjelogorice, formacije šibljaka, posve osobiti kršni pašnjaci i kršne formacije. Osobito je označuju veliki prostori crnogorice nadasve Pinus nigra (crni bor) a na jugozapadu sporadska pojava endemske Picea Omorika; pojavljuje se i Pinus Peuce (molika) i Pinus leucodermis (manika); ima nekoliko nalazišta Rhododendron vrsta i jedno Sibiraea croatica. U ilirskoj zoni naj više nas zanima hercegovačko-crnogorska podzona kao nama najbliža. Ona je karakterizovana prostorom Pinus leucodermis, koji se dijeli na južni i sjeverni. Sjeverna se polovina nalazi duž srednjeg tijeka Neretve; južna je polovina ograničena na naj južniji kraj Crnegore i na su • sjedne sjeveroarbanaške planine. Ova južna polovica ima još jednu znamenitu osobinu t. j. naj istočnija nalazišta Pinus Peuce. Mezijska zona zaprema istocni dio Stare Srbije, istocnu i južnu Srbiju, južnu Bugarsku, zapadni dio istočne Rumelije i sjeveroistočnu Maćedoniju. Pisac dijeli ovu zonu u dvije podzone: zapadnomezijsku i istočnomezijsku. Dačka se zona proteže s krajnjeg sjeveroistočnog jezičca Srbije kroz obalni kraj Dunava u Bugarsku i Dobrudžu. Ona se proteže i na sjeveru Dunava, ali samo jedna nje podzona pripada poluostrvu. Po ovom orizontalnom razdijeljenju kraljevina je Srbija zemlja srednjoevropske oblasti koja pripada svim četirim zonama. U trećemu dijelu knjige (od 44. str. do 91. navedena je i