Svet

PRIZNAJEM: BIO SAM U GRUPI PLAĆENIKA KOJA JE U BOLIVIJI UBILA ERNESTA ČE GEVARU!

: ■ Razgovarao: Markolurlć

FRANCISKO LOKRINI. ćlleanski plaćenik kojl se trenutno na strani HVO°a bori u Hercegovini. prića o svojim ratnim avanturama u Izraeiu. Angoli. Gadu. Ilgandl. Urugvaju i Bolivlji. tvrdi da se uvek borio na strani vladinih snaga. a protiv gerilaoa. "najćešće musllmana I komunista" i otkriva:

etrdesetosmogodišnji Francisko Lokrini je jedan od desetak stranih plaćenika koji se bore na strani u HVO-a. Italijanskog je porekla koja je emigrirala u Cile. Njegova majka, rođena Maverić, poreklom je iz Hrvatske, koju je 1944. godine napustila zajedno sa drugim Italijanima iz Zadra. Franko. kako ga zovu saborci, za sebe kaže da je Cileanac. ®Vi ste u svojoj karijeri prošli mnoge vojske sveta. Po vojsci se uvek vidi kakv r a je država. Dobra disciplinovana vojska znači i dobru državu. Ako vlast u nekoj državi nije stabilna, to se odmah odrazi na njenu vojsku. Mnogo otkriva već i način nošenja uniforme, jer svaki pripadnik vojske koji oseća čast što služi pod nekom zastavom. besprekomo je uredan. Najveći je problem Herceg-Bosne to što ona nije bogata zemlja. Kada dižava ima dovoljno novca, mnogo toga rnožeuičiniti. Osim toga, sama bi vojska mogla biti organizovanija. • Mislite li da Herceg-Bosna nema dovoljno novca da plati vojnike i nabavi oružje? Ja ovde dobijam jednaku plam kao i hrvatski vojnici, i to je prvi put da se ne borim radi novca. Ovo je i prvi put da sam pronašao prijatelje, to je moja

inspiracija. Xa prvoj liniji ratišta, kao i svoigde u svetu na takvim mestima, postoje određeni problemi. Ovde, međutim. dođemo u grad na pivu liniju bez omžja, ponekad i bez uniforme. U Ugandi, na primer, kroz grad smo morali hodati u gmpama, sa puškama "na gotovs". Prosećna plata tamo je 70 dolara godišnje, a mi smo dobro zarađivali. Zbog 50 dolara odmah dobiješ nož u leđa ako si sam. Ovde prvi put ne osećam takav strah jer sam okmžen prijateljima. Na primer, u prvom napadu na Kupres 1992. Hrvati su se morali boriti protiv Srba i njihovih tenkova samo sa "kalašnjikovima". Možeš iti veliki profesionalac, ali u takvoj situaciji možeš se samo povudi ili poginuti. Sada više nismo u takvoj situaciji, iako su Srbi još

superiomiji, zahvaljujući većim kohčinama omžja. Mi, na primer, možemo pucati deset dana, a Srbi sto, tako da mogu reći da su se stvari ipak malo promenile. * Koliko ste Vi ovde, u Hercegovini? Ovde sam 17 meseci. Borio sam se na Oklanici, kod Jablanice, Dorjana. Pošto je sklopljen mir sa Muslimanima, učestvovao sam u borbama na Arapovini. Demovi i u napadu za Kupres. • Možete li uporediti ovaj rat sa nekim drugim koji ste prošli? Nisam dosad učestvovao u sukobima poput ovog, koji ima mnoga obeležja građanskog rata. Možda je, ipak, bolje reći da je najsličniji oslobodilačkim antikolonijalnim ratovima. Srbi su

danas u poziciji u kojoj su nekada Britanija, Francuska, Spanija ili Poitugal. I oni su ratom pokušali zadržati svoje kolonije. Danas, kad gube te kolonije koje su im, među ostaiim, omogućile da dođu do tolikog oružja, Srbi pokušavaju spasiti što se može od njihovog kolonijalnog carstva, bivše Jugoslavije. Kad se radi o građanskom ratu, problemi su svugde isti, u Angoli, Cadu, Cileu, Boliviji ili u bivšoj Jugoslaviji. Mladići kojima je danas 18 godina, imali su 14 godina kad je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji. Oni su svoje najlepše godine proveli uz oružje, krv i rat, umesto da su se školovali. Ovde mi je ipak lakše ratovati, zato što postoji prva linija ratišta. U ratovima u Angoli i Cadu, ili

kad smo vodili gerilski rat protiv sandinista u Južnoj Americi, bilo je vrlo teško, jer nikada nisi mogao biti siguran gde su neprijatelji. Kad bismo došli u grad, nismo mogli znati kakvo je raspoloženje stanovnika, a oni su dobro znali ko smo mi. Morali smo stalno biti na oprezu. U ratovima u kojima sam učestvovao. nikada nisam mogao potpuno verovati čak ni vojniku koji je nosio istu uniformu kao i ja, koji se borio uz mene. No, i ovde. u Hercegovini, vojska se pomalo organizuje, stvari se polako sređuju. Formirane su gardijske brigade, po uzoru na brigade NATO-saveza. Mislim da će one svoj pravi vojnički oblik dobiti za dve, tri gođine. Ovde ima uekoliko odličnih komandanata, poput Filipovića, Rose ili Slasnovića, koji

imaju mentalitet profesionalnih vojnika NATO-saveza. Glasnović je izuzetno hrabar, video sam ga na Oklanici. kad je bio ua prvoj liniji, ne tamo gde su šatori, nego gde možeš dobiti snajperski metak. Imati takvog komandanta na čelu akcije, veliki je podsticaj za svakog vojnika. • L kojim ste vojskama učestvovali? Bio sam u čiieanskoj vojsci. u specijalnoj antigerilskoj jedinici. Prošao sam obuku u Italiji i obuku za specijalce u Francuskoj. Prošao sam pilotsku obuku i obuku za padobrance. Osam godina radio sam samo sa snajperom. Prošao sam ratove u Izraelu, Angoli. Cadu, Boliviji, Ugandi, Umgvaju i Cileu. Moji neprijatelji uvek su bili muslimani i komunisti. U Angoli i

Svet 14. 04.1995.

16